Posted in BEBA, MAJKA, ŽIVOT

INDUCIRANI POROD 2 – MOJE ISKUSTVO

(KBC RIJEKA)

PRIJE SVEGA….

Li, sretan ti tvojih prvih mjesec dana! ❤ 😀

14.3. si napunila mjesec dana, ti mala čarolijo… Ja ti se ne mogu prestati diviti! Mogla bih te gledati cijeli dan bez prestanka koliko si prekrasna….koliko si savršena…. ❤

Tvoja ponosna mamica između ostalih nadimaka, zove te i Gospođica Savršena (inspiriran trenutnim showom Gospodin Savršeni na televiziji koji pratimo). 😀

Baby Li, 1.mjesec dana

A ovaj personalizirani mekani prekrasni prekrivač na kojem ležiš poklon je od moje kume Ive i njenog dragog 😀

Ljubav na prvi pogled

Što je to majka priroda učinila da se mama i tata toliko zaljube u svoju bebu? ❤

Tvoj tata je jučer vrtio fotke tvog velikog brata od kako je bio beba… Oh bože, kako je bio presladak, i to je tako brzo proletjelo….Nevjerojatno je koliko je brzo prošlo tih sedam godina. Sada je već školarac, sportaš, odlikaš….veliki dečko koji testira naše granice na dnevnoj bazi i priprema nas za pubertet. 😛

A sada je na redu još jedno uživanje u tvom rastu i otkrivanju svijeta, moja mala čudesna Principessa… ❤ Jako se veselim narednom periodu od sedam godina – dok i ti ne kreneš u prvi razred i ne počneš testirati svoje starce! 😀

“mama i Li ” 18.3.2025.


Iskustvo poroda u KBC Rijeka

Tvog bracu sam rodila četiri tjedna ranije zbog kolestaze, u rodilištu u Puli (12/2017). To iskustvo sam već opisala u jednom od ranijih postova. No tvoje rođenje je bilo potpuno druga priča.

Jako mi je drago što sam ovaj put izabrala novo rodilište u Rijeci. I ovog puta završila sam u bolnici ranije – opet zbog kolestaze – i imala inducirani porod dva i pol tjedna prije termina. No iskustvo je bilo potpuno drugačije nego prije sedam godina u starom rodilištu u Puli.


Inducirani porod no. 2

U srijedu, 12. veljače, završila sam u bolnici na pretragama i odlučeno je da ostanem. Sljedeće jutro, 13. veljače, docentica mi je predložila indukciju poroda i dala mi dvije opcije – mehaničko induciranje balonom ili kemijsko induciranje gelom. Odabrala sam gel i već u 10 sati ujutro dobila prvu dozu.

Trudovi su krenuli polako, kao menstrualni grčevi, ali sam mogla normalno funkcionirati kroz dan. Navečer sam bila otvorena samo 1 cm, pa su odlučili smiriti trudove kako bih se mogla odmoriti. Dobila sam injekciju Buscopana i uspjela sam prespavati noć.

To cijelo vrijeme nalazim se na 3. katu bolnice, sobi broj 5, sa još dvije cimerice – svaka sa svojim tegobama, čekajući svoj porod.

To je odijel gdje zapravo čekaš vrijeme za odlazak u rađaonu na 4 kat.

Tvoj tata je tu noć spavao u autu ispred bolnice.

Svaka mu čast.

Sav se izmučio i polomio, ali je odlučno htio biti što bliže meni dok čekamo odlazak u rađaonu.

Jači gel, jači trudovi

Ujutro je uslijedio novi pregled i još jedna doza gela. Lagane kontrakcije su se nastavile, a ja sam i dalje mogla normalno funkcionirati. Pustila sam si Voyo da gledam gospodina Savršenog, pričala sa cimericama…istuširala se….

Sljedeći pregled sam imala u 15h, i dalje otvorena samo 1 cm, i tada dobivam novi gel koji je bio malo jači. Malo dosta jači.

Kako sam ga dobila, tako su krenuli puno jači trudovi.

Taman je tvoj tata došao na odjel, i otpratio me u sobu, gdje je bio uz mene dok su ovi trudovi šiškali. Puno mi je značilo što je tamo, samo da je bio pored mene i držao me za ruku.

Meni jako paše mir, mrak…i zapravo samo žmirim i proživljavam trudove…to cijelo vrijeme nitko ne postoji – samo ja i proces.

Nakon što dobiš gel, moraš 2 sata ležati. I ta dva sata su baš bila bolna, ali uz podršku tvog tate i pravilno disanje, sve je bilo puno lakše.

Kako su završile vrijeme posjete, tvoj tata je otišao, a ja sam se ustala. Kako sam se ustala i poečal sjediti na lopti tako su trudovi malo popustili.

Sljedeći pregled bio je u 18h.

Dakle cijelo vrijeme opaki trudovi – u tih tri sata ja sam se dovoljno otvorila (4cm) da mogu krenuti u rađaonu. Tada me doktorica pita da li želim epiduralnu. A ja spremno govorim da želim.

U Puli su izbjegavali dati epiduralnu, i jedva sam se uspjela izboriti za nju tada, a ovdje te sami pitaju da li ju želiš.

I kako sam boravila više u bolnici dobila sam dojam da ovdje zaista žele pružati ženama bezbolan porod, koliko god je to moguće.

Vrijeme za rađaonu 😀

Vraćam se u sobu, i zovem tvog tatu – VRIJEME JE, IDEMO U RAĐAONU! 😀

Za to vrijeme ja sam dovršila spremiti sve stvari koje idu samnom u rađaonu, a ostalo dolazi u tvoju sobu nakon poroda. Presvlačim se u spavaćicu za porod koju mi je donijela sestra.

Tvoj tata stvorio se u sobi brzinom munje, te je uzeo torbu koju sam pripremila za rađaonu (papiri, mobitel, voda, proteinske čokoladice, smoothie, lepeze). Jako uzbuđeni tata morao je na drugi lift u rađaonu , a ja sa sestrom u pratnji na privatni lift koji vodi na 4. kat.


Porod u rađaoni

Dok sam došla u svoj box već je bilo oko 19h. Došao je i doktor koji se pozdravio sa tvojim tatom – jer ga naravno poznaje iz nekih mladih dana – no bio je kratko, došao se pozdraviti i otišao je. Zatim je došla babica Kristina, mlada ljubazna cura od 26 godine, kao i dvije anesteziologinje koje su me odmah spremile za epiduralnu. Sve to se dosta brzo odvilo, i kako sam dobila epiduralnu, SVA BOL JE NESTALA.

Nakon epiduralne su mi probušili vodenjak, što uopće nisam osjetila.

Ležala sam na boku, s tatom pored mene. Vrijeme je prolazilo, a ja sam se sve više otvarala – a da nisam osjećala nikakvu bol. Stavila sam REELS na svoj IG profil koji je tvoj tata snimao dok sam ja u procesu BEZBOLNOG PORODA.

Ubrzo nakon tog momenta – na satu se vidi da je 21.20h, krenula je faza kada se beba počela spuštati i kada sam počela osjećati pritisak glavice.

Tvoj tata bio je cijelo vrijeme uz mene – i bio je pravi heroj! 😀 ❤

Kako sam bila na boku, tvoj tata je na svaki moj trud meni dizao desnu nogu.

Da ne zaboravim, za sve to vrijeme sa jednom rukom mi je mahao sa lepezom da imam zraka, a sa drugom dizao i spuštao nogu na svaki moj zahtjev.

Kad sam osjećala da trud dolazi, rekla bi mu NOGA. I on bi ju digao. Nakon što je prošao trud, on bi je spustio. Babica je za to vrijeme masirala mi trticu i nogu.

Na svaki trud (koji nisam osjećala kao bol već pritisak glavice) ja sam prakiticirala tehniku disanja MU, koju sam otkrila na youtubu – i koja mi je vjerujem jako pomogla pri tom djelu poroda.

Tvoj tata mi je nakon poroda rekao kako je osjetio da mi to jako pomaže.

Ja nisam znala koliko je vremena prošlo, ali mi je nakon poroda rekao da mi je puna dva sata dizao nogu – i mahao sa lepezom.

Meni je to sve puno kraće trajalo, zato ću uvijek reći kako se u porodu vrijeme skroz izobliči, kao da nestane.

Cijelo to vrijeme ja sam žmirila, sa prekrivenim očima. Iako su zamračili rađaonu, meni je trebalo prekriti oči – tako sam potpuno mogla biti predana procesu.

Stižeš nam na Valentinovo!

U jednom momentu je došlo vrijeme stiskanja, već se vidjela bebina glavica. U tom momentu je došao i doktor u rađaonu i upalili su svijetla.

Babica Kristina je namjestila uporište za noge i držače za ruke, i rekla mi je da se okrenem na leđa stavim noge na uporište. Tako je i bilo. I dalje sam imala prekrivene oči.

Bila sam predana procesu – potpuno sam imala povjerenja u nju. Babica me vodila kroz disanje i u samo tri stiska – ti si bila vani! 😀 Došla si 20 minuta prije ponoći – pravi poklon za Valentinovo! ❤

Beba je na meni… Gledam te… Ne vjerujem… da te napokon vidim, to čudo koje je 8 i po mjeseci raslo u meni. Prvi puta vidim kako izgleda…Bila si prava čupava bucka, sa velikim obraščićima kao mala vjeverica koja ima usta puna žireva 😀

Čekali su da pupčana vrpca ispulsira, i onda su dali tvom ponosnom tati koji je cijelo vrijeme bio velika mamina podrška, da odreže vrpcu.

Tada su uzeli bebu da ju izvažu i malo srede, a ja sam istisnula i posteljicu.

Onda je došao doktor da procijeni koliko sam puknula, dao mi lokalnu anasteziju i zašio tih 2-3 šava. Ništa nisam osjetila.

Dakle, cijelo iskustvo poroda meni je bilo bezbolno. Osim onih 3 sata koje sam proživljavala prije odlaska u rađaonu, ali niti to nije bilo strašno i traumatično.

Zlatni sat i babinjača

Nakon poroda ostala sam s tobom dva sata u rađaoni – jako im je bitan golden hour, kada je beba uz majku i stavljena je na prsa da siše (uz pomoć babice koja je namjestila i mene i bebu).

Tata je bio s nama još sat vremena, a onda je iscrpljen, ali presretan, krenuo kući. Ja sam se prebacila u privatni apartman (srećom, bio je slobodan!). Oko 2 ujutro stigla sam u sobu, a tebe su mi donijeli ujutro oko 8 sati.

Sve sestre na babinjači bile su divne. Cijeli sustav u KBC Rijeka zaslužuje ocjenu 10/10 – baš kao i što si i ti dobila ocjenu nakon poroda 10/10. 😀

Fotka apartmana.

Apartman se može dobiti ako je slobodan, samo je jedan. Ne može se rezervirati, već upitati nakon poroda.


Zaključak

Ovaj porod bio je potpuno drugačiji od prvog. Zašto?

  1. Priprema – Puno sam se bolje pripremila za porod.
  2. Podrška – Tvoj tata je bio uz mene cijelo vrijeme ❤
  3. Stručni tim – Svi u KBC Rijeka bili su fenomenalni.
  4. Epiduralna – Čudo medicine koje je omogućilo bezbolan porod do samog kraja

I evo nas sada – mjesec dana kasnije, uživam u tebi, mojoj maloj čaroliji. ❤

Ekipa na okupu – tvoj prvi dolazak kod pedijatrice 14.3.

Dream big, little Li!

Posted in LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

36 TJEDNA – INDUCIRANI POROD

Moja trudnoća trajala je 36+2 tjedna. U 35-om tjednu sam dobila KOLESTAZU, dijagnozu zbog koje se beba mora poroditi prije vremena. Sada mi je neizmjerno drago što se sve tako odvilo jer ovako imam prilike uživati u tom čudu…gledati ga, mirisati ga, brinuti se o njemu…A ne iščekivati još tih 4 tjedna s trbuhom do zuba! 🙂

Podijeliti ću priču kako je protekao moj inducirani porod i kako se sve to odigralo kao u nekom filmu…

Video – 36 tjedna ❤

Dakle, na zadnjem odlasku u Pulu na kontrolu radi te kolestaze (utorak) , doktor nam iz vedra neba, onako nonšalanto kao da nas zove na kavu, govori: ” Od sutra ste hospitalizirani, porodit ćemo vas u ovaj petak.” A nama se odsjekle noge. Molim? Što? Već? Muž je jedva vozio auto nazad do doma od uzbuđenja. Pogledavamo se i ne vjerujemo. Nisam se ni snašla, ni stigla psihički pripremiti, a već pakiram kofer, sutra za bolnicu, i za dva dana se porađam!!! Postat ćemo mama i tata prije Nove godine, a termin mi je bio 23.1.2018.

U srijedu ujutro ja dođem u bolnicu…i tako prolazi jedan miran bolnički dan…Tko će dočekati taj petak, mislim si u sebi…I kasno naveče, nešto prije ponoći, ja SLUČAJNO (a ne vjerujem u slučajnost) sretnem doktora na hodniku u polumraku dok sam se vraćala iz wc-a. Pozove on mene u ambulantu.

“Ma nećemo mi čekati petak, sada ću vam dati gel. Odite po stvari pa idemo u rađaonu. Pa da budete na staru godinu doma.”

A ja u sebi ne vjerujem što mi čovjek govori. Zovem muža u ponoć da krećem u rađaonu. Opet, nisam se ni snašla, već je porod započeo – u ponoć i po sam u predrađaoni sa gelom koji mi polako priprema maternicu za pravu akciju. Cijelu noć sam slušala vođene meditacije za porod i pokušala spavati. Ujutro me pregledaju, jedan prst otvorena, i dobivam još jedan gel. Najprije su to bili samo “menstrualni bolovi” u prednjem djelu koji su se ponavljali svako malo. Dok je dragi došao oko 11h već su trudovi počeli biti intezivniji i češći, no ništa strašno – sve sam izdisavala kako mi je odgovaralo, uglavnom u ležećem položaju na krevetu. Oko 15h sam počela šetati, a trudove proživljavala naslonivši se na dragog. U toj šetnji mi je pukao i vodenjak, i baš je bilo kao na filmu. Hrpa vode se iz mene izlila na pod, i tako je još neko vrijeme svako malo curila – nikad kraja! 🙂 E bome su nakon toga trudovi postajali sve jači i češći.

Na samom početku sam se izjasnila da želim epiduralnu, još dok nisam ni znala što me čeka. A onda dok je počelo – ta neopisiva i vanzemaljska bol…Mogu samo reći da smo mi žene čudo, a naše tijelo takav moćan stroj koji može podnijeti tako savršeno osmišljen proces majke prirode kao što je porod. Govorim mužu da ode po formulare da potpišem još dok sam pri sebi. Znala sam da oni u Puli izbjegavaju dati epiduralnu, da se doslovno moraš izboriti za nju. I tako je i bilo! 🙂 Čekali smo da se otvorim 4 cm da mi ju daju.

S obzirom da sam se sporo otvarala, popodne su mi dali gel kroz infuziju, i postepeno pojačavali dozu. E kad je počelo! Uf! Više nisam znala gdje sam od bolova, ali sam znala da moram biti fokusirana na disanje. I koliko god ja čula žene oko sebe da se deru i viču da više ne mogu, ja cijeli porod nisam ni zucnula, već ga prodisala u miru i tišini, uz potporu svog muža. Neopisivo mi je značilo što je on tu, samo da je tu pored mene, ma i da ništa nije radio…Iako mi je pomagao na svaki odlazak na wc, bio tu za izdisavanje trudova dok sam bila na nogama, masirao me ili mazio po leđima, ili bi mi puhao sa nečim kad bi prolazila trudove jer bi me tada uhvatio takav val vručine da mislim da bi ostala bez kisika da mi on to nije radio. Znači, nevjerojatna podrška i olakšanje u najgorim trenucima…

Navečer mi govore da idemo u rađaonu. Taj dan je bila gužva – porodili su čak 7 beba (što je puno za Pulu) , a ja sam bila šečer na kraju. Taman je nastao mir u cjeloj rađaoni, više nije bilo nikoga i doktori su se mogli fokusrati samo na mene. Da ne zaboravim spomenuti, da se od silne gužve moja cimerica u predrađaoni porodila na krevetu – doslovno sam imala prilike svjedočiti porodu. Tada sam još bila u fazi kretanja i ne prestrašnih trudova, ali sam zato lijepo mogla vizualno i zvučno (žena se derala) mogla vidjeti što me čeka, i još više priželjkivala tu čarobnu epiduralnu. 🙂

U rađaoni su mi oko 21h napokon dali to čudo koje me doslovno spasilo. I kako su mi je dali ja sam se počela brže otvarati. Bolovi su nestali, a svaki trud bi doživjela kao pritisak bebine glavice. Taj pritisak je isto neugodan i potrebno ga je izdisati. Onda je ubrzo došao poriv za stiskanjem. I došlo je vrijeme! Doktor govori – sad sljedeći trud uzmite zraka i stisnite svom snagom! E to je bilo mukotrpno – fokusirala sam se na osjet glavice i stiskanje. Muž je pored mene. Ja stišćem. Osjetila sam glavicu i pečenje. Drugi dan mi je dragi rekao da mi je doktor dva puta skočio na trbuh. Toga uopće nisam bila svjesna tada jer sam žmirila – cijeli porod sam žmirila, vjerojatno sam izgledala kao da samo spavam, a ne umirem od bolova… 🙂 Uglavnom, taj dio sa stiskanjem meni je trajao dugo, a zapravo je beba vrlo brzo izletila van i našla se na mojim prsima! Muž plače. Prerezuje pupčanu vrpcu. Čupavo crnokoso čudo od 50 cm i 2990kg je napokon tu – rođen u 22:42h,  u 36-om tjednu života! 🙂

Mogu reći da pojam vremena taj dan za mene je bio potpuno drugačiji od realnog. Iako je porod trajao doslovno cijeli dan, u mojoj glavi se to sve brže odvijalo, osim zadnjeg djela koji mi je trajao duže.  Ako računam početak poroda sa drugim gelom ujutro, to je 16 sati rađanja! Onda sam porodila posteljicu sa jednim malim stiskom, pa su me krenuli obrađivati tamo dolje. Osam šavova u dva sloja – pukla sam prirodno – što je i bolje nego da te režu jer pukneš prirodno i koliko treba i puno je brži oporavak. To mi je isto dugo trajalo, dok sam imala već čistu i zamotanu bebu na prsima. Kad je bilo sve gotovo ja kao da nisam svjesna da sam se porodila!

I tako je došlo vrijeme da moj dragi ode, moja najveća ljubav i potpora na svijetu. I bome je profeštao tu noć, i onu sljedeću, rođenje svog sina! Nakon poroda se ostaje još dva sata na stolu na promatranju. Ja sam zaspala sa svojom bebom u naručju. Cool beba koja uopće nije plakala osim kad je izašla van. Beba je osjetila moju energiju i energiju svih u prostoriji, tako mirnu i spokojnu, da nije imala razloga plakati. To mogu zahvaliti majstorici theta healinga koja je prethodno energetski očistila prostoriju i meni i svim prisutnima na porodu poslala duhovne vodiče i iscjeljujuću energiju.

Ležeći na tom stolu nakon poroda, požalila sam se da me svrbi cijelo tijelo pa su mi dali inekciju dexametazona, nakon čega je popustilo. Pretpostavila sam da je reakcija na epiduralnu, što je anesteziologica i potvrdila sljedeće jutro -točnije na neki lijek koji dobiš sa epiduralnom. Na odjel nakon poroda su me prebacili oko 3 ujutro,  a beba je završila na neonatalogiji u inkubatoru – čisto preventivno zbog pluća. Bila sam cijeli sljedeći dan i još jednu noć bez bebe. Uspjela sam se odmoriti i doći k sebi – jer taj dan nakon poroda – osjećaj kao da te netko prebio. Kad bi ustala iz kreveta, trebalo mi je par minuta na mjestu da dođem do zraka, a svaki korak je isto tako trajao jako dugo. Nisam se mogla kretati bez pomoći. Ja sam bila bez bebe, i zaista ne kužim kako je mamama koje odmah dobiju bebe – ne možeš se za sebe brinuti, a kamo li za to malo čudo.

Uglavnom, kada mi je beba napokon došla, već sam i ja došla k sebi, ali mi je još sve to bilo nestvarno…Da sam postala mama…da sam rodila čudo koje je raslo u meni 8 mjeseci…da je moje i da ću se brinuti o njemu do kraja života! I zaista je tako, ja i muž smo postali svjesni svega kada smo došli doma – NA STARU GODINU – 31.12.2017. Sa malim novogodišnjim poklonom proslavili smo Novu godinu doma na kauču ispred TV-a, i to je bila najljepša Nova Godina ikad!!!

I sada, nakon 11 dana života svoje bebe, mogu reći, da sam najbogatija na ovom svijetu!!! Toliko jak osjećaj bogatstva nisam imala nikad…I mogu samo zahvaliti Svemiru na svoja tri dečka – mom mužu, našoj bebi i našem anđeoskom psu…i na beskrajnom unutarnjem miru i spokoju koji je u meni, i koji zrači našim domom.

Iskreno bogatsvo koje ne možeš kupiti.

Ispunjena je moja afirmacija: “Ja sam zdrava, ja sam bogata, ja sam uspješna.”

Sada imam sve!!!

KOMPILACIJA POSTER

P.S.  Zatrudnila sam s 54 kg – na dan poroda sam imala 69 kg – 7 dana nakon poroda 59 kg. Znači 10 kg je otišlo sa porodom! Čudo! 🙂

 

Posted in BEBA, LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

MALENA LI, DOBRODOŠLA NA PLANETU ZEMLJU…

& Moje iskustvo s porodom: Kako sam vizualizirala bezbolan porod

“Dobrodošla, malena, na planetu Zemlju… Ne postoji ništa što ne možeš biti, činiti ili imati.
Ti si veličanstveni stvaratelj i ovamo si
stigla zbog svoje snažne i namjerne želje da budeš ovdje.

 “Zakon privlačenja” od E. i J. Hicks

Pismo dobrodošlice nastavi čitati ovdje…

A cijelu knjigu “Zakon privlačenja” možeš pronaći ovdje.

Stoga… Dobrodošla na planetu Zemlju, malena Li.

Danas je dan kad sam te trebala roditi…

Službeni termin poroda 4.3.2025.

No ja već dva i po tjedna uživam u tebi, tvom mirisu, tvojoj ljepoti, tvom savršenstvu…

I u ovoj trudnoći sam dobila kolestazu radi koje sam te morala prije roditi…

Kao i tvog brata prije 7 godina…

Za mene to je blagoslov…

Jer svoju prekrasnu dječicu upoznam puno prije…

A ti si malena moja svoju priču počela pisati još prije 5 godina…

Kada ti je tvoj tata na novogodišnjem dočeku godine 2020. dao ime, ti si već tada postala dio naše obitelji…

O putovanju koliko dugo smo te čekali (i kako smo te uspjeli začeti) pisala sam u ovom postu…

I tamo sam spomenula da sam te već upoznala na energetskoj razini…

Podsjeti me, da ti ispričam to duhovno iskustvo kako sam te srela, kada budeš ovo čitala.

Prošla su 2 i po tjedna, a ja pišem ovo dok ti spavaš…okupana, čista, mirišljava, nahranjena, ljubljena, voljena…

Tvoj braco bio je velika spavalica, doduše jer je imao žuticu…ali unatoč tome bio je jako dobra, mirna i sretna beba…

A kakva si ti beba?

Tvoj tata kaže…pa koliko si se meditacija naslušala u maminom trbuhu, nije ni čudno što si tako spokojna i mirna … 🙂

Ti si beba koja uopće ne plače… samo se glasaš kao mala cvrkutava vjeverica… To su preslatki zvukovi koje ispuštaš kada si gladna, ili te treba presvući, ili samo želiš biti u mojoj blizini, u mom naručju…

Još uvijek većinom vremena spavaš…

Po čak i po noći spavaš cijelu noć, uz par noćnih hranjenja nakon kojih odmah utoneš u san, i jutarnje maženje uz mamu koje te umiri…

Li, ovdje si stara tek 5 dana…a još u rodilištu mama ti je dala nadimak “Bombončica”

A KAKO JE PROTEKAO TVOJ POROD?

Da li je previše ako kažem – savršeno?

Baš kako sam si zamislila. 🙂

A i tebe ću, malena Li, naučiti kako upravljati svojim životom, kako upravljati energijom, kako manifestirati sve što poželiš…

Naučiti ću te isto tako koliko je snažna grupna podrška…

A tvoj porod je najbolji dokaz svemu tome – jer sam se za tvoj porod jako dobro pripremila, o čemu pišem u ovom postu, no mnogo je doprinjela upravo grupna podrška – na energetskoj razini.

Vizualizirala sam si lagan, brz i bezbolan porod. Možda zvuči ambiciozno i nadobudno, no s obzirom da poznajem zakone Svemira i upravljanje energijom, ja sam znala da ne tražim previše.

tvoja mama

Već sam poduže vrijeme dio ZAJEDNICE pod vodstvom drage Vedrane, koja svojim članicama pruža prekrasne vođene meditacije, energetski rad na daljinu, i gdje dobivam grupnu podršku od žena koje uopće ne poznajem, ali sam se već u toliko slučajeva uvjerila kako ova vrsta podrške savršeno funkcionira…

Pa tako sam na sam dan poroda zatražila podršku za lagan i bezbolan porod, te da sve prođe u najboljem redu za mene i bebu, i da bude sve usklađeno sa božanskom energijom za vrijeme poroda.

Upravo tako je i bilo. ❤

“Slika govori više od riječi.”

14.2.2025.

Uz to, na instagramu sam objavila jednu fotografiju sebe iz rodilišta prikopčanu na CTG uređaj uz naznaku da čekam inducirani porod – na svoje iznanađenje, dobila sam toliko prekrasnih poruka podrške od prijatelja, ali i od pratitelja koje ne poznajem. (Nisam uspjela nikome odgovoriti, ali ovim putem svima se zahvaljujem na porukama podrške.)

Da li uopće moram napisati koliko mi je kolektivno usmjerena pozitivna energija podrške prema meni značila, i koliko je utjecalo na cijeli tok poroda…

Da mogu napisati jedino ovo…

Da sam zaista imala brz, lagan i bezbolan porod.

Pojam „brz“ je jako relativan jer u porodu nestane vrijeme, potpuno se izobliči. Zapravo kada se porađaš kao da pređeš u neku drugu dimenziju u kojoj vrijeme teče puno brže. U realnosti dva sata traje izgon bebe, a tebi se čini kao 20 minuta. Otprilike. 🙂

Pojam „lagan“ odnosi se na to da ide sve svojim tokom, u skladu samnom i sa bebom, sve u svoje vrijeme, i da beba sa lakoćom izađe na ovaj svijet (bez komplikacija).

Pojam „bezbolan“ se odnosi na to kako se odlučimo nositi sa svakim trudom…i kako se prepustiti svakom nadolazećem trudu u lakoći i miru…Također se odnosi na epiduralnu koja uklanja osjećaj boli, a porod i dalje teče, i zaista se porodiš u miru, potpuno bezbolno…

OVDJE je post o ISKUSTVU PORODA U KBC RIJEKA sa svim detaljima.

Zaljubljeno gledaš u svog taticu odmah nakon poroda.

Uz veliku podrušku tvog tate koji je cijelo vrijeme bio uz mene u rađaoni, što mi je značilo sve na svijetu… I babice Kristine koja je savršeno odradila svoj dio posla…

Došla si na ovaj svijet…

Spokojna, mirna beba, čupava, bucmasta od 3,5 kg, 52cm, rođena 20 minuta do ponoći – na samo Valentinovo.

Nakon poroda sam tražila smještaj u privatni apartman (koji sam jako željela), no kako je jedan jedini takav na cijelom odijelu Babinjače, naravno da je bio slobodan, i čekao baš mene. 🙂

U sobu sam stigla oko 2h u noći, a tebe su uzeli na pregled i sređivanje. Donijeli su mi te ujutro, i od tada se nas dvije nismo odvojile. ❤

Ti dani u apartmanu bili su sunčani, sa pogledom na Kvarner, ispunjeni mirom i srećom, velikom zahvalnošu kako je sve prošlo kako sam željela, pa još i bolje…

Tada sam te prvi puta stavila na svoja prsa da slušaš moje otkucaje srca, a ja uživam u tvojoj toplini i mirisu, i nježnoj kosici koja me milovala po licu…pomislila sam kako ovaj osjećaj ne možeš opisati…

A onda su mi uz suze, počele dolaziti riječi…ipak možeš…u tim trenucima osjećala sam…

Blaženstvo.

Spokoj.

Čistu ljubav.

Već taj prvi dan došli su te vidjeti tvoj tatica, i baka i deda iz Volodera, koji su taman taj dan došli turistički u Opatiju na vikend povodom Valentinova.

Prva zajednička slikica još u rodilištu

I svaki sljedeći dan naš tata dolazio nas je vidjeti, sve dok nije došao ponedjeljak kada su nas pustili doma.

A doma te čekao sa veseljem tvoj braco, i nona i nono, koji su na putu po našem malom mjestu blizu Poreča postavili roze mašnice, da svi znaju da je u selo stigla nova cura, jedna mala princeza, po imenu Li.

17.2. došla si doma, a ovo se zove “Ljubav na prvi pogled” 🙂 Vin & Li

FUN FACTS

Svi koji me dobro poznaju znaju da je moj najdraži (iliti sretan) broj 7.

A pazi ovo…

Tvoj datum rođenja iznosi broj 7

(1+4+2+2+2+5 = 16 = 1+6 = 7)

Narukvice u rodilištu smo dobile sa brojem 259, što iznosi broj 7

(2+5+9=16 = 1+6 = 7)

Razlika između tebe i brata = 7

Pa što mogu više tražiti od Svemira? 😀

Ti si ta mala slatka puzla koja je falila da se složi cijela slika.

Nedjelja 2.3.2025.

Doručak u našem domu.

Cijela slika. 😀

Ponosni baka i deda, i nona. 22.2. subota – taj dan je tvoj tata napravio feštu za tebe. Noneta nema na slici jer sprema klopu za feštu.

Prvo jutro doma. Još nismo skinule narukvice, a tata pazi i mazi mamicu.

Ovaj blog posvećen je tebi i tvom braci…

Ovaj blog moj je vremeplov.

3.4.2025.

Vaša mama ❤