Posted in LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

AKO TRAŽIŠ SAVRŠENSTVO BEZ MANE, POGLEDAJ U SVOJE DIJETE!

„MALA DJECA MALI PROBLEMI, VELIKA DJECA VELIKI PROBLEMI.“

Koliko puta ste čuli od starijih i iskusnijih roditelja ovu izreku….Na koju se svaki puta nasmijem, i ne komentiram. Zadržim svoje mišljenje, koje dijelim samo sa najbližima….I sada…SA SVIMA VAMA….

Zapitajmo se uopće ŠTO JE TO „PROBLEM“?

Taj pojam dobiva na veličini jer nam ga društvo tako servira, i sami ga tako prihvaćamo, ne razmišljajući o tom pojmu.

„PROBLEM“ ZAPRAVO NE POSTOJI.

To je samo NAČIN na koji ćemo mi shvatiti i interpretirati neki događaj.

Banalan primjer: Neki dan naš Vin, koji točno danas (28.1.2019.) ima 13 mjeseci, kopa po ormaru, po mom nakitu, i padne na pod neka kutijica i raspe se, a j a to niti ne registriram. Moj muž (čitaj: “najbolji tata na svijetu”) naiđe i kaže: „Gle, SVE ti je porazbacao.“ A ja pogledam i kažem: „Nije SVE razbacao.“ I pokupim tih par stvarčica s poda.

Nadam se da me kužite. 🙂

Sve je to u našim glavama, i uvijek imamo izbor – raditi slona od muhe i živcirati se – ILI NE.

Možemo PROBLEM sagledati i sa drugog kuta, i nazvati ga IZAZOVOM.

A za svaki IZAZOV treba biti kreativan i domišljat, vođen INTUICIJOM, a tada se počne odvijati sve svojim tokom i riješava se vrlo glatko! Kroz život sam imala IZAZOVE koje sam, retrospektivno gledajući, riješavala lakoćom, a i neki su se rješavali sami od sebe…Kako? Jer sam uvijek bila prepuštena rijeci života koja zna najbolje gdje nas treba voditi…I kada ništa NE forsiramo, stvari idu same od sebe baš kako trebaju ići…a i dan danas KAO MLADI RODITELJ, prepuštena sam toj mirnoj rijeci i sve izazove sa Vinom lako savladavam…. ❤

Takav stav i način razmišljanja i djelovanja me doveo i ispred ove čarobne knjige „SAFARI DUHA – Knjiga o mudrosti odgoja“ od Ane Bučević, koju mi je poklonila mlađa sestra Sara – Vinova krsna kuma….<3

I koja će mi u mojem SVJESNOM roditeljstvu pomoći da sve IZAZOVE u odrastanju prođemo lako kao perce koje leti nebom… 🙂

01.jpg

Ne mogu sakriti oduševljenje O KNJIZI KOJA NE GOVORI KAKO ODGAJATI DIJETE, VEĆ KAKO RADITI NA SEBI.

To je knjiga koja se pročita u jednom dahu.

To je knjiga koja će mi biti OSLONAC cijeli život.

To je knjiga…tako iskrena, bez sakrivenih poruka…tako jednostavna, a tako moćna!

To je knjiga koja će vas dirnuti i NIŠTA VIŠE NEĆE BITI KAO PRIJE… 🙂

 

Neka vas inspirira ovaj odlomak iz knjige:

10 DJEČJIH ZAPOVJEDI RODITELJIMA

  1. Moje su ruke male; molim vas, od mene ne očekujte savršenstvo kada spremam krevet, crtam, bacam loptu…Moje noge su kratke; molim vas, usporite kako bih mogao s vama držati korak!
  2. Moje oči ne gledaju kao vaše; pustite me, molim vas, da malo sam istražujem. Nemojte me bespotrebno ograničavati.
  3. Posao će uvijek biti tu, a ja ću biti malen još samo kratko; zato si uzmite vremena da me strpljivo i s ljubavlju poučavate o svijetu koji me okružuje.
  4. Moji osjećaji su nježni; molim vas, imajte obzira prema mojim potrebama. Nemojte me po cijeli dan kritizirati (ni vi to ne bi voljeli). Ponašajte se prema meni onako kako biste vi željeli da se ponašaju prema vama.
  5. Ja sam poseban dar. Molim vas, cijenite me onako kako to zaslužujem! Pustite me da budem odgovoran za ono što činim. Volite me i disciplinirajte s ljubavlju i strpljenjem.
  6. Trebam vašu potporu kako bih mogao rasti i razvijati se. Pazite kako me grdite. Kudite moje pogreške, a NE MENE…
  7. Pustite me da sam odlučujem o sebi. Dopustite mi da pogriješim, kako bih iz svojih pogrešaka mogao učiti. Tako ću jednog dana biti spreman donositi odluke kakve život od mene zahtjeva.
  8. Molim vas, nemojte raditi umjesto mene. Tada osjećam da svojim nastojanjima i zalaganjem nisam ispunio vaša očekivanja. Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojim bratom ili sekom.
  9. Ne bojte se otići na vikend bez mene. Ponekad i djeca trebaju sobodan vikend, jednako kao što i roditelji trebaju odmor od svoje djece. Osim toga, volim vidjeti kako se volite i kako je vaš brak poseban!
  10. Molim vas, VOLITE ME i onda kada iznevjerim vaša očekivanja.

 

Jedna od MUDROSTI iz knjige:

„Gledajući se u OGLEDALO možete stvoriti sliku o sebi, svome izgledu i držanju, ali gledajući SVOJE DIJETE, vidjet ćete sebe onakvim kakvi JESTE i kakvim vas DRUGI VIDE!“

 

Toliko sam oduševljena knjigom, da poželim da je svaka mama (i tata!) NA CIJELOM SVIJETU pročita, jer nikad nije kasno….A moj mali doprinos tome je POKLON. 🙂

Na svom INSTAGRAM profilu, poklanjam ovu knjigu povodom 13-og mjeseca MOG SAVRŠENOG SINA!

Naslov ovog bloga nije iz Anine knjige, već iz moje SVIJESTI koja je još više porasla čitajući tu knjigu!

Svaki dan Vinu kažem da je savršen, i svaki dan mu se zahvalim što je moje i naše dijete! ❤

02

Neki dan sam PRVI PUTA U ŽIVOTU ZAGRLILA DRVO.

Zar mi je trebalo skoro 30 godina života da to prvi puta učinim?

Vani je bilo hladno, a ja sam zagrlila drvo preko puta naše kuće, i zažmirila….I nisam mogla vjerovati kako je ono toplo…i životno! Isijavalo je pozitivnu energiju koju sam upijala!

I vratim se u kuću, i nakon nekog vremena zagrlim svog sina, i shvatim da je njihova energija i toplina gotovo jednaka! ❤

Posted in BEBA, LJUBAV, MAJKA

1000 POLJUBACA

Stavila sam bebu spavati,

I mučio se da zaspi,

Počeo je negodovati,

Primila sam ga u naručje,

Pa se privio uz mene kao majmunče,

Zatvorila sam oči,

I prepustila se trenutku,

A onda su misli same počele dolaziti,

U obliku stiha.

 

Beba se odmah primirila,

Kako je stavio glavicu na moja prsa,

I osjetio otkucaje mog srca.

 

I kako ljubav nema imena,

A zove se MAJČINSTVO,

Jer beba je sve teža,

A meni je sve lakša,

Jer beba je sve zahtjevnija,

A meni je sve ljepše.

 

I kako je to čudo prirode,

Stvoreno od dvije osobe,

Ovisno o našoj ljubavi,

I kako je biti roditelj,

Duhovni razvoj.

Čini te boljom osobom,

Naučiš davati i primati ljubav,

Ako prije nisi naučio,

Ljubav koja je čista, bezuvjetna,

I ne poznaje granice.

I svaki dan se zahvalim Svemiru

Što postojiš i što si moj.

 

Naša beba je zdrava i sretna,

Jer svaki dan primi 1000 poljubaca,

Naša beba ne plače,

Jer nema razloga.

 

I kad te papam,

A ti se smiješ i uživaš,

Pa me diraš po licu i gledaš u oči,

Kao da sam zauvijek tvoja,

I kad naveče legnem u krevet,

Slušam TVOJ dah,

Koji me odvede u san,

I onda znam,

Da TI i JA smo jedno.

 

 

10.8.2018.

Inspiracija iz tvog zagrljaja

By „tvoja mama“

 

 

Posted in BEBA, LJUBAV, MAJKA

NAŠ 2. MJESEC ŽIVOTA

Tako malo biće, a zauzme ti cijeli stan, krevet, auto… i cijelo SRCE! ❤ Toliko buljiš u njega da ti odrasle osobe postanu ogromni divovi sa ogromnim glavama. Muž i ja si svako malo kažemo međusobno: „Kako imaš veliku glavu“. I defintivno se sve promijenilo, što su nam uvijek govorili – da će tako biti kada dođe beba…Ali zaista, to je toliko prirodna promjena da se ničega ne treba bojati…Trenutno je mali miš centar našeg svemira, i upravo tako treba i biti!!! 🙂

 

NOVOSTI…

Kako prvi mjesec nije dovoljno dobio na težini, pedijatrica nam je po prvom pregledu rekla da ubacimo jednu bočicu, uz cicu. Tako da sam ubacila noćno hranjenje adaptirano mlijeko (oko 01 h u noći) – jednu bočicu 180 ml, da se mali lipo napapa, a ja koliko toliko olakšam noćna buđenja (Spavanje četiri sata u komadu je kao odmor na Tajlandu tjedan dana). I taman mi se cice lijepo napune za jutarnje hranjenje (oko 05.30 ujutro),  a bolne bradavice odmore. I dalje koristim srebrne šeširiće Silverette između dojenja – da njih nema, ne znam kako bi…A isto tako koristim i šeširiće za dojenje kada me počnu boliti…I čekam taj dan…kada će više prestati ta muka sa bolnim bradavicama… Uglavnom, drago mi je da smo tako rano uveli bočicu, jer mali ne ovisi o mojoj cici, već ga i tatica može nahraniti kada je potrebno…

 

BITI MAMA 22 SATA DNEVNO!

A potrebno je jer je mama počela trenirati! Čekala sam da prođe šest tjedana od poroda, i jedva dočekala! Devet mjeseci pauze..Ajme meni…Doslovno kao da nikad nisam ni trenirala, koliko se tijelo zakržlja…Sad sve ispočetka…No, malo po malo! I definitivno sam prezadovoljna sa osobnim trenerom, jer radim postepeno, i pravilno!!! Sad vidim koliko sam prije fušarila dok sam sama radila treninge u teretani…Koma! I tako, dok je mama na treningu, tatica uživa sa malim, a mama uživa u svoja dva-tri slobodna sata tri puta tjedno! Smatram da je jako bitno uzeti vrijeme za sebe…jer ovih šest tjedana „babinja“ sam bila klonula kao biljka..bez energije…stalno u svoja četiri zida…(Napokon i zadnji trzaji babinja prolaze i ja se vraćam u normalu – kolko tolko 🙂 )Biti 24 sata dnevno mama je lijepo, ali biti 22 sata mama (a dva sata pustiti tati) je još ljepše! 🙂 Od kad sam krenula imati vrijeme za sebe sam se preporodila! Puno se bolje osjećam, a odmah je i energija u kući bolja!!! Kako se kaže: Sretna žena – sretna kuća, pa tako vrijedi : Sretna mama – sretna beba i sretan tata! 🙂

vin1

SMRDKO PRDKO ❤

Kako se u šestom tjednu bebina života dogodio skok u razvoju, beba je počela više papati, ali i sve više prditi, a sve manje kakati. I tako, po dva-tri dana ne kaka. Kaže pedijatrica da je to normalno, ako se vidi na bebi da je zdrava, da je ništa ne muči – da bebe mogu i po deset dana ne kakati. Ali zato je naš smrdko počeo bujati ko mali nabujak – 400-500g dobivati po tjednu! Trenutačno je težak 4.900kg i dug 57 cm! Dakle u svom drugom mjesecu života je dobio čak 1.600kg i 5,5cm! To je abnormalno puno! Smrdko prdko je počeo smrditi ko veliki čovjek – po noći se skoro ugušimo! 🙂

 

PRVI SEKS

Isto tako, jedva sam čekala prvi ginekološki pregled nakon poroda ( šest tjedana) da mi žena kaže da li su mi konci zarasli, i da li mogu napokon imati normalan ljubavni život! Potvrdila mi je da je sve u redu! Aleluja! 🙂 Zaista je uz bebu, koja je postala sve zahtjevnija, teško odvojiti vrijeme za sexi time, ali zato se čovjek baš treba potruditi…Više nema spontanosti, već ono..evo spava..ajmo sada kad je uspio zaspati! Po mogućnosti da NISI UMORAN. I što prije mora biti gotovo, jer gledaš kako će se svaki čas probuditi! Jer bebe koje cicaju nemaju nikakav ritam…bar ne još….ja imam filing da je stalno na cici…i jednu radnju koju zamislim napraviti ne mogu napraviti bez prekida…Ali evo, taj put, naš PRVI PUT, mali kao da je znao da mora biti dobar pa nam je dopustio SEXI TIME! 🙂 Hmmm..prošlo je nekih dva i po mjeseca od zadnjeg puta…A meni nakon poroda je bilo kao doslovni prvi put – opet više nisam djevica! 🙂

03 small

SLING MARAMA JE ČUDO!

Prije par dana sam kupila sling maramu – to je zbilja čudo! Ne znam zašto je još prije nisam kupila! Iz jednog jedinog razloga – jer možeš napraviti neku radnju bez prekida – beba spava na tebi, a ruke su ti slobodne!!! Svima lijepo -bebi i mami! Naravno, i gušt je osjetiti to malo majmunče koje je privijeno uz tebe! Evo upravo je mali uz mene u marami dok pišem ovaj post za kompjuterom u uredu! Možeš i na wc s njim tako, i kuhati (ali oprezno)! Još nismo išli u šetnju tako jer je vani zima, a to jedva čekam! I tata je iskusio tu čar! Ma šta reći, jako korisna i udobna stvar! 🙂

01 small

PELENE – ŽUTE I ZELENE

Hmmm..koje su nam pelene najbolje? Zasada smo isprobali tri vrste – Lidlove, Babylove iz Mullera, i Pampers. I eto, jesu najskuplje, ali su i stvarno najbolje – Pamperisce! Ali su se mama i tata izmudrili, pa ove Lidlove ili Babylove koje su dobre, a povoljnije, koristimo preko dana, a Pampers su nam noćne – i ta kombinacija super funkcionira! Presmješno mi je kako sam preklinjala „glupe“ pelene koje niš „ne valjaju“ jer promoče robicu da sam ga i par puta dnevno morala presvlačiti, dok nisam skužila da je mali prerastao „newborn“  veličinu i da je vrijeme za „dvojku“! 🙂

 

I evo za kraj bloga jedna inspirativna pjesma – iz perspektive dječjih očiju…

 

KAD SI MISLILA DA NE GLEDAM

 

Kad si mislila da ne gledam,
vidio sam kad si ovjesila moj prvi crtež na hladnjak
i odmah sam poželio nacrtati još jedan…

Kad si mislila da ne gledam,
vidio sam da si nahranila napuštenu macu
i naučio sam da trebam biti dobar prema životinjama…

Kad si mislila da ne gledam,
vidio sam kako mi pripremaš najdraži kolač
i naučio sam da je sreća u malim stvarima…

Kad si mislila da ne gledam,
čuo sam tvoju molitvu
i znao sam da postoji Bog, s kojim

I ja mogu razgovarati…

Kad si mislila da ne gledam,
osjetio sam da me ljubiš za laku noć,

iako sam već zaspao,

i osjetio sam se voljenim…

Kad si mislila da ne gledam,
vidio sam suze u tvojim očima,
i naučio sam da smo ponekad povrijeđeni
i da je u redu plakati…

Kad si mislila da ne gledam,
vidio sam da ti je stalo do ljudi i

Ja sam poželio biti najbolji što mogu biti…

Kad si mislila da ne gledam,
GLEDAO SAM!

I želim ti reći HVALA – hvala ti

za sve one stvari koje sam vidio,

kada si mislila da ne gledam…

 

Mary Rita Schilke Korzan

(Ana Bučević)

02 SMALL

Mali naš cicko, znaj da će tvoji mama i tata tebi biti najbolji uzor u svemu…A najbitnije od svega, svakodnevno ćemo ti izjavljivati iskrenu ljubav – jer ti si savršen upravo takav… Davati ćemo ti potporu u svemu – jer možeš biti što god poželiš na ovome svijetu!!! ❤

 

Facts Vin ❤

Born 28.12.2017. – 50cm, 2990 g (iz bolnice izašao sa 2730g)

28.1.2018. – 51,5cm, 3300 g

28.2.2018. – 57cm, 4900 g

Posted in BEBA, LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

NAŠIH PRVIH MJESEC DANA

Kakvi su nam bili počeci i uhodavanje u ulogu mame i tate? Jesmo li dobili mirnu ili plačljivu bebu? Da li je bilo problema sa dojenjem? Kakav je bio oporavak od poroda? Ispričati ću priču kako je proteklo naših prvih mjesec dana…A kao šečer na kraju, tu je i tatina strana priče. Rijetkost je čuti ili pročitati što novopečeni tate misle o svemu tome, pa sam ja odlučila obogatiti ovu priču sa kratkim intervjuom tate!

Kao prvo, moram reći da je biti mama neopisiv osjećaj…Taj prirodni instikt o brizi i bezuvjetna beskonačna ljubav koja se stvori prema tom čudu…Baš čudo i smisao života o kojem su nam svi pričali….“Dok ne probaš, ne možeš ni zamisliti što je to…“ I zaista ne možeš zamisliti. 🙂 Pogotovo ja, koja generalno nema afiniteta prema djeci i bebama…Jednostavno ne znam sa njima….Ali ovo – ovo je sasvim nešto drugo. Svoju bebu ne mogu prestati gledati i ljubiti, i suzdržavam se da ga ne pojedem koliko je meden, i ništa mi nije teško napraviti za njega…

 

MIRNA ILI PLAČLJIVA BEBA?

Dakle, mi smo dobili mirnu i uspavanu bebu. Izašao je iz bolnice sa žuticom, pa je na početku samo spavao. Budili bi ga za dojenje, ali frajer se ne bi budio.To je bilo pomalo zastrašujuće…I onda nam je dr. Google dao najbolji savjet od svih – jednostavno kad je vrijeme hranjenja (svaka dva i po sata) odnesemo bebu na prematanje i pri skidanju se beba probudi hoćeš-nećeš. I taj sistem je super funkcionirao dok beba nije skužila foru pa se sama počela buditi, točna ko urica, svaka dva i po sata! 🙂

Naša beba je od samog početka cool…Jako malo plače, skoro ništa, više je to njurganje, i to samo kada je gladan. Mislim da energija roditelja (pogotovo mame) puno doprinosi tome kakva je beba. Čak i pas koji živi u četiri zida sa gazdama. Naš pas je također cool, a vrste je jack russel terijer – poznat po svojoj hiperkativnosti. 🙂

VIN NASLOVNA

MAMA & TATA

Kad smo došli doma iz bolnice, sljedilo je prvo prematanje bebe. U sobi ja, tata i beba. Prvo presvlačenje ikada i meni i tati. I tako smo instiktivno premotali bebu zajedničkim snagama. Danas već to hendlamo ko veliki- tata je jutarnja i noćna smjena, a ja dnevna i večernja.

Kupanje bebe u našoj Aquascale kadici je naš zajednički ritual svako drugo veče. Ti trenuci zajedništva su neopisivi!

Lako je biti mama, kad uz sebe imaš takvog tatu. Baš smo pravi tim i nadopunjujemo se u svemu – maksimalno mi pomaže u svemu – od brige o kućanstvu do pripreme papice. I kada mi je teško, sve će napraviti da mi olakša…Neprospavane noći, bolne bradavice, depresivna raspoloženja…Za sve je super tata tu! 🙂 A nema mi ljepše gledati taticu kako drži svog sina u naručju, i ljubi ga, i gleda s ponosom i divljenjem…Mislim da tako izgleda ČISTA LJUBAV. ❤

 

DOJENJE…DOJENJE..DOJENJE

Hmmm…Još dok sam bila trudna, naslušala sam se svega o „tom“ dojenju, a najviše o mukama oko svega…da li će mlijeko ići…bolne bradavice…upala dojki…itd…No u mojoj glavi to nikad nije predstavljalo problem – ja sam se postavila tako da obavezno želim dojiti i ni u jednom momentu nisam posumnjala u to.

U bolnici sam se snalazila kako me instikt vodio (a i priručnik za dojenje), pa sam tako nastavila i doma. Beba je bila jako uspavana pa je malo cicala, ali je cicala. Jedino se ustanovilo da sam imala krivu tehniku pa su me bradavice užasno bolile. Kad mi je patronažna pokazala da bebi moram sa prstom što više otvoriti usta i što više gurnuti cicu u usta da uhvati što više, e od tada je sve bilo lakše. Kao i kad sam se opustila sa držanjem bebe u rukama, i kad sam si našla udoban položaj za dojenje koji obavezno uključuje jastuk za dojenje – Effiki predivan mjesec koji sam dobila na baby showeru (kao i kadicu)– hvala curke – od velike je koristi! 🙂 U trećem tjednu života se dogodio takozvani skok u razvoju bebe (JAKO BITNO da je mama pravovremeno informirana o tim skokovima da ne poludi 🙂 ) , gdje je mali počeo sve više cicati, a mene bradavice sve više boliti. Ja nisam imala problema s mlijekom, ali zato s boli jesam. Svakodnevno bi ih mazala sa lanolimskom kremom koja mi je definitvivno pomogla, a jedne besane noći sam poludila i otvorila pakiranje silikonskih avent šeširića koji su prema patronažnim nužno zlo. E pa meni se dogodila nužda jer nisam više mogla podnijeti bol. I tako sam si tu noć odmorila bradavice sa tim šeširićima, ali mislim da dojenje nije bilo jednako učinkovito jer mali uporno ne bi zaspao kako treba, nego ubrzo opet tražio cicu –i tako cijelu noć. I onda kad sam ih ujutro maknula, lijepo je zaspao nakon dojenja. Za sada sam ih koristila samo tu jednu noć. Inače mi je najgori onaj prvi hvat cice – sve zvijezde vidim!  I sada se pitam kad će taj neugodan i bolan osjećaj proći, pa da i ja počnem uživati u dojenju kao i mali bebač! 🙂 No, super tata je došao do divnog riješenja – šeširića od srebra -Silverette- koje su mi olakšale svaku bol – doslovno regeneriraju bradavice  – koštaju oko 50 eura i navodno se mogu nabaviti samo u Italiji. Od kad sam ih počela koristiti, sve je puno lakše!

 

OPORAVAK OD PORODA

Prvo što smo napravili kad smo izašli iz bolnice – otišli smo u ljekarnu i kupili jastuk krafnu (tkzv. Jastuk za hemeroide). Koštao je 210 kn jer je od memory pjene, ali mogu reći da vrijedi svake lipe! Sa tim jastukom i dojenje i sjedenje je bilo puno lakše! I danas sjedim na njemu dok dojim, a kasnije ću ga prebaciti na uredsku stolicu pred kompom – sjedenje na njemu je nevjerojatno udobno – to je kao spavanje na dobrom madracu. 🙂

Ja sam prirodno pukla i dobila 8 šavova, ali sam već nakon osam dana mogla normalno sjediti i bez svog krafna jastuka. Nakon dva tjedna su mi konci počeli opadati. Što se tiče toga – super brz oporavak (svakako je bolje puknuti prirodno nego epiziotomija)! I općenito sam se brzo oporavila – deseti dan bebinog života mi smo već bili u prvoj šetnji na svježem zraku i suncu! Krvarit sam prestala tek sada – nakon mjesec dana. Cijelo vrijeme sam bila u superudobnim jednokratnim mrežastim gaćicama i koristila VIR80 uloške koji se svakako preporučaju ako si šivana jer su pamučni. Još dok sam više krvarila kombinirala bi ih sa CHICCO ulošcima koji su ogromni, ali bar pružaju osjećaj sigurnosti.

 

PSIHOLOŠKI OPORAVAK

Što se tiče psihološkog oporavka…Moram najprije reći da je jako bitno dobro biti informiran – svaka buduća majka i otac moraju razumjeti što znači „babinje“ – period od 40-ak dana nakon poroda kada se organizam vraća u prvobitno stanje,  a žena je jako emocionalno i psihološki osjetljiva. E tu je potrebno veliko razumjevanje i potpora svojih najbližih!

Ja sam još uvijek superosjetljiva i dragi mora dobro paziti što govori jer bi me i najmanja sitnica uzrujala. A koliko puta mi je došlo da plačem bez razloga. Doduše, to bi nakon pet, deset minuta prestalo i opet bi bila „normalna“. 🙂 Ili bi se pak rasplakala na bebin premedeni nesvjesni smješak…Čudo je što hormoni rade! U svakom slučaju, još luđe razdoblje nego trudnoća!

Oporavak mi je utoliko lakši jer imam predivnu potporu i od muža i od svekrve. Muž puno doprinosi brigom o kućanstvu, a svekrva o kuhanju i pranju veša. Stvarno mogu biti zahvalna na tome u kakvu obitelj sam došla, a i kakvu obitelj imam svoju – samo moji su na drugom kraju države, pa imamo samo video call vizualni kontakt! Ali sad će novopečeni baka i deda, a i tete, sigurno ćešče dolaziti preko Učke u posjetu! 🙂

 

FIZIČKI OPORAVAK

Moje prvo vaganje je bilo tjedan dana nakon poroda. E to mi je bilo nevjerovatno – vaga pokazuje 59 kila – dakle 10 kila je otišlo sa porodom! Ostala mi je škembica. Čim sam došla doma počela sam nositi steznik (kupljen u Babyland-u, gdje smo kupili i naša super kvalitetna i fashion kolica koja obožavam) svaki dan po par sati. I mogu reći da mi je baš pasao taj filing. Grijao mi je trbušne organe i donji dio kičme koji me bolio nekih tjedan dana nakon poroda. Čak se i preporuča nošenje steznika jer pomogne vratiti organe na mjesto. Uglavnom, uz dojenje i steznik, škembica je sama nestajala, a kile su same išle dolje. Zbog dojenja treba puno papati (i piti vode) jer te jako iscrpljuje. Koliko puta sam se usred noći digla i išla jesti, a svako jutro se budila sa nevjerovatnom glađu. Po noći bi obavezno morala pojesti jednu bananu koja mi je uvijek morala biti pri ruci, a tata bi mi rano ujutro napravio proteinski shake sa zobenim pahiljicama i chia sjemenkama koji bi pila dok bi doijla u polu snu. 🙂

Cijelu trudnoću ja se ni u jednom trenutku nisam brinula za svoje kile ili debljinu – dapače, uvijek sam govorila – “Nadam se da će mi nešto ostati nakon poroda.” I danas, mjesec dana nakon poroda, imam tek tri/četiri kile više nego što sam imala prije trudnoće…ostali su mi bokovi, dobila sam cice…sad bar imam siluetu žene. 🙂

Super mi je bio moment kad sam napokon odlučila obući svoje stare traperice, nakon toliko vremena nošenja samo tajci za trudnice. Ne znam zašto sam mislila da ću stati u njih…Neke sam jedva zakopčala, a neke uopće ne mogu! To je to! Ostali su mi ženski bokovi – ja sretna! 🙂 Morat ću u shopping – kao prava žena, majka, kraljica – u novom broju 38! 🙂

VIN SLICICE 1

 

IDEMO DALJE!

I evo, ni ne okreneš se, kao da sam jučer izašla iz bolnice, danas je već mjesec dana prošlo, a mali miš raste svaki dan naočigled! Nema više žutice, okice su mu bistre, pupak mu je pao nakon točno dva tjedna, sve više je budan i sve više reagira na naše podražaje! Nesvjesni smješkovi su sve češći – to je nešto najljepše na svijetu!!! U mjesec dana je samo sa dojenjem dobio 570 grama. Još uvijek ima tamnosive boje okica. Dudicu je prvi puta dobio prije koji dan, i stvarno je duda spas da ga umiri. Prije tjedan dana je dobio ful prištiće po licu, ali eto kažu stručni ljudi da se čisti od majčinih hormona, i da je to normalno, da će proći samo od sebe. Da bi dobio više na težini, pedijatrica je predložila kombinaciju dojenja sa nadohranom, pa sam mu već dvije noći prije spavanja dala flašicu – i čak bi odspavao četiri-pet sati u komadu! 🙂

Otkriće mi je aplikacija BabySparks koja svakodnevno vodi vježbe za bebin napredak, a odnosi se na motoriku, kognitivnu percepciju, sluh, govor…Praktična je i puna je korisnih informacija koje prate i unapređuju bebin razvoj kroz prvih godinu dana! Ja sam prohodala sa šest mjeseci, što mi je uopće nevjerojatno da je moguće, ali moja majka tvrdi da je tako. Bila sam jako napredna beba. Sa godinu dana sam već hodala i pričala ko velika. Sad ćemo vidjeti da li je bebač uhvatio štogod mojega – cijeli sliči na tatu, barem da bude napredan na mamu. 🙂 Šalim se naravno, bitno da je VOLJENA i ZDRAVA beba, a sve ostalo – dan po dan…Idemo dalje! 🙂

VIN 1 MJESEC

IZ TATINOG POGLEDA…

Mama je napravila kratki intervju s tatom. Jer tata ne voli pisati. Stoga je sve snimljeno s diktafonom, i ne bi bilo autentično da prepričavam, jer to što tata izvali pa ostane živ, to je ne moguće prepričati. Tako da tu je link na intervju zvan “MAMA INTERVJUIRA TATU”.

Upalite zvučnike i uživajte u tatinoj strani priče. 🙂

A mi rokamo dalje! 🙂 ❤

 

 

Posted in LJUBAV, ŽIVOT

Gdje nam je kraj…?

Čistila sam naš mali home office i naišla na ovo pismo Sv. Nikole od prošle godine…Nakon dugo vremena sam ga pročitala…Svaki put se rasplačem…Toliko je jednostavno, a toliko moćno…Sjećam se da smo u to vrijeme nešto bili posvađani. Naravno da se ne sjećam radi čega…radi neke gluposti vjerovatno…Koliko puta smo se svađali, a danas ne znam ni uzrok tih svađa…a nije ni bitan…Bitno je jedno…A to je to što nam je sv. Nikola htio poručiti u tim trenucima svađe i ne-zajedništvu…trenucima ružnih osjećaja i žalosti…Zaista smo kroz ovih šest godina prošli sve i svašta..i uspona i padova…ali ono istinsko i duboko što nas veže – MI smo JEDNO!

I to nam UVIJEK mora biti na pameti!!!

I u najljepšim i najtežim trenucima…

I želim ovo pismo ovjekovječiti ovdje, ako se ikada slučajno zagubi negdje u ovom životu…

pismo

PISMO SV. NIKOLE GLASI OVAKO….

Alen i Livija…

I ove noći došao je do vas sv. Nikola, tiho na prstima

Dok ste spavali…I sanjali neke divne snove…

Sve što sanjate, Vama se ostvaruje…

Sve dok imate jedan drugoga, Vi možete poletjeti…

I s vremena na vrijeme se potsjetite,

Koliko istinski cijenite jedan drugoga

I koliko se vaša dva nevidljiva bića prožimaju u jedno!

Vi jeste jedno!

To je smisao života.

 

Ovaj poklon neka bude podsjetnik da ste

Zajedno jači,

I da zajedno možete sve!!!

Neka vas grije u hladne zimske noći

Do starih dana

Kada ćete ispred toplog kamina pričati priče

O svojoj mladosti,

I o tome kako ste pokorili svijet…

Zajedno…

 

Vaš sv. Nikola, 06.12.2016.

KOMPILACIJA PISMO 3 vintage

P.S. Babe, you are my EVERYTHING! ❤

 

Posted in LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

36 TJEDNA – INDUCIRANI POROD

Moja trudnoća trajala je 36+2 tjedna. U 35-om tjednu sam dobila KOLESTAZU, dijagnozu zbog koje se beba mora poroditi prije vremena. Sada mi je neizmjerno drago što se sve tako odvilo jer ovako imam prilike uživati u tom čudu…gledati ga, mirisati ga, brinuti se o njemu…A ne iščekivati još tih 4 tjedna s trbuhom do zuba! 🙂

Podijeliti ću priču kako je protekao moj inducirani porod i kako se sve to odigralo kao u nekom filmu…

Video – 36 tjedna ❤

Dakle, na zadnjem odlasku u Pulu na kontrolu radi te kolestaze (utorak) , doktor nam iz vedra neba, onako nonšalanto kao da nas zove na kavu, govori: ” Od sutra ste hospitalizirani, porodit ćemo vas u ovaj petak.” A nama se odsjekle noge. Molim? Što? Već? Muž je jedva vozio auto nazad do doma od uzbuđenja. Pogledavamo se i ne vjerujemo. Nisam se ni snašla, ni stigla psihički pripremiti, a već pakiram kofer, sutra za bolnicu, i za dva dana se porađam!!! Postat ćemo mama i tata prije Nove godine, a termin mi je bio 23.1.2018.

U srijedu ujutro ja dođem u bolnicu…i tako prolazi jedan miran bolnički dan…Tko će dočekati taj petak, mislim si u sebi…I kasno naveče, nešto prije ponoći, ja SLUČAJNO (a ne vjerujem u slučajnost) sretnem doktora na hodniku u polumraku dok sam se vraćala iz wc-a. Pozove on mene u ambulantu.

“Ma nećemo mi čekati petak, sada ću vam dati gel. Odite po stvari pa idemo u rađaonu. Pa da budete na staru godinu doma.”

A ja u sebi ne vjerujem što mi čovjek govori. Zovem muža u ponoć da krećem u rađaonu. Opet, nisam se ni snašla, već je porod započeo – u ponoć i po sam u predrađaoni sa gelom koji mi polako priprema maternicu za pravu akciju. Cijelu noć sam slušala vođene meditacije za porod i pokušala spavati. Ujutro me pregledaju, jedan prst otvorena, i dobivam još jedan gel. Najprije su to bili samo “menstrualni bolovi” u prednjem djelu koji su se ponavljali svako malo. Dok je dragi došao oko 11h već su trudovi počeli biti intezivniji i češći, no ništa strašno – sve sam izdisavala kako mi je odgovaralo, uglavnom u ležećem položaju na krevetu. Oko 15h sam počela šetati, a trudove proživljavala naslonivši se na dragog. U toj šetnji mi je pukao i vodenjak, i baš je bilo kao na filmu. Hrpa vode se iz mene izlila na pod, i tako je još neko vrijeme svako malo curila – nikad kraja! 🙂 E bome su nakon toga trudovi postajali sve jači i češći.

Na samom početku sam se izjasnila da želim epiduralnu, još dok nisam ni znala što me čeka. A onda dok je počelo – ta neopisiva i vanzemaljska bol…Mogu samo reći da smo mi žene čudo, a naše tijelo takav moćan stroj koji može podnijeti tako savršeno osmišljen proces majke prirode kao što je porod. Govorim mužu da ode po formulare da potpišem još dok sam pri sebi. Znala sam da oni u Puli izbjegavaju dati epiduralnu, da se doslovno moraš izboriti za nju. I tako je i bilo! 🙂 Čekali smo da se otvorim 4 cm da mi ju daju.

S obzirom da sam se sporo otvarala, popodne su mi dali gel kroz infuziju, i postepeno pojačavali dozu. E kad je počelo! Uf! Više nisam znala gdje sam od bolova, ali sam znala da moram biti fokusirana na disanje. I koliko god ja čula žene oko sebe da se deru i viču da više ne mogu, ja cijeli porod nisam ni zucnula, već ga prodisala u miru i tišini, uz potporu svog muža. Neopisivo mi je značilo što je on tu, samo da je tu pored mene, ma i da ništa nije radio…Iako mi je pomagao na svaki odlazak na wc, bio tu za izdisavanje trudova dok sam bila na nogama, masirao me ili mazio po leđima, ili bi mi puhao sa nečim kad bi prolazila trudove jer bi me tada uhvatio takav val vručine da mislim da bi ostala bez kisika da mi on to nije radio. Znači, nevjerojatna podrška i olakšanje u najgorim trenucima…

Navečer mi govore da idemo u rađaonu. Taj dan je bila gužva – porodili su čak 7 beba (što je puno za Pulu) , a ja sam bila šečer na kraju. Taman je nastao mir u cjeloj rađaoni, više nije bilo nikoga i doktori su se mogli fokusrati samo na mene. Da ne zaboravim spomenuti, da se od silne gužve moja cimerica u predrađaoni porodila na krevetu – doslovno sam imala prilike svjedočiti porodu. Tada sam još bila u fazi kretanja i ne prestrašnih trudova, ali sam zato lijepo mogla vizualno i zvučno (žena se derala) mogla vidjeti što me čeka, i još više priželjkivala tu čarobnu epiduralnu. 🙂

U rađaoni su mi oko 21h napokon dali to čudo koje me doslovno spasilo. I kako su mi je dali ja sam se počela brže otvarati. Bolovi su nestali, a svaki trud bi doživjela kao pritisak bebine glavice. Taj pritisak je isto neugodan i potrebno ga je izdisati. Onda je ubrzo došao poriv za stiskanjem. I došlo je vrijeme! Doktor govori – sad sljedeći trud uzmite zraka i stisnite svom snagom! E to je bilo mukotrpno – fokusirala sam se na osjet glavice i stiskanje. Muž je pored mene. Ja stišćem. Osjetila sam glavicu i pečenje. Drugi dan mi je dragi rekao da mi je doktor dva puta skočio na trbuh. Toga uopće nisam bila svjesna tada jer sam žmirila – cijeli porod sam žmirila, vjerojatno sam izgledala kao da samo spavam, a ne umirem od bolova… 🙂 Uglavnom, taj dio sa stiskanjem meni je trajao dugo, a zapravo je beba vrlo brzo izletila van i našla se na mojim prsima! Muž plače. Prerezuje pupčanu vrpcu. Čupavo crnokoso čudo od 50 cm i 2990kg je napokon tu – rođen u 22:42h,  u 36-om tjednu života! 🙂

Mogu reći da pojam vremena taj dan za mene je bio potpuno drugačiji od realnog. Iako je porod trajao doslovno cijeli dan, u mojoj glavi se to sve brže odvijalo, osim zadnjeg djela koji mi je trajao duže.  Ako računam početak poroda sa drugim gelom ujutro, to je 16 sati rađanja! Onda sam porodila posteljicu sa jednim malim stiskom, pa su me krenuli obrađivati tamo dolje. Osam šavova u dva sloja – pukla sam prirodno – što je i bolje nego da te režu jer pukneš prirodno i koliko treba i puno je brži oporavak. To mi je isto dugo trajalo, dok sam imala već čistu i zamotanu bebu na prsima. Kad je bilo sve gotovo ja kao da nisam svjesna da sam se porodila!

I tako je došlo vrijeme da moj dragi ode, moja najveća ljubav i potpora na svijetu. I bome je profeštao tu noć, i onu sljedeću, rođenje svog sina! Nakon poroda se ostaje još dva sata na stolu na promatranju. Ja sam zaspala sa svojom bebom u naručju. Cool beba koja uopće nije plakala osim kad je izašla van. Beba je osjetila moju energiju i energiju svih u prostoriji, tako mirnu i spokojnu, da nije imala razloga plakati. To mogu zahvaliti majstorici theta healinga koja je prethodno energetski očistila prostoriju i meni i svim prisutnima na porodu poslala duhovne vodiče i iscjeljujuću energiju.

Ležeći na tom stolu nakon poroda, požalila sam se da me svrbi cijelo tijelo pa su mi dali inekciju dexametazona, nakon čega je popustilo. Pretpostavila sam da je reakcija na epiduralnu, što je anesteziologica i potvrdila sljedeće jutro -točnije na neki lijek koji dobiš sa epiduralnom. Na odjel nakon poroda su me prebacili oko 3 ujutro,  a beba je završila na neonatalogiji u inkubatoru – čisto preventivno zbog pluća. Bila sam cijeli sljedeći dan i još jednu noć bez bebe. Uspjela sam se odmoriti i doći k sebi – jer taj dan nakon poroda – osjećaj kao da te netko prebio. Kad bi ustala iz kreveta, trebalo mi je par minuta na mjestu da dođem do zraka, a svaki korak je isto tako trajao jako dugo. Nisam se mogla kretati bez pomoći. Ja sam bila bez bebe, i zaista ne kužim kako je mamama koje odmah dobiju bebe – ne možeš se za sebe brinuti, a kamo li za to malo čudo.

Uglavnom, kada mi je beba napokon došla, već sam i ja došla k sebi, ali mi je još sve to bilo nestvarno…Da sam postala mama…da sam rodila čudo koje je raslo u meni 8 mjeseci…da je moje i da ću se brinuti o njemu do kraja života! I zaista je tako, ja i muž smo postali svjesni svega kada smo došli doma – NA STARU GODINU – 31.12.2017. Sa malim novogodišnjim poklonom proslavili smo Novu godinu doma na kauču ispred TV-a, i to je bila najljepša Nova Godina ikad!!!

I sada, nakon 11 dana života svoje bebe, mogu reći, da sam najbogatija na ovom svijetu!!! Toliko jak osjećaj bogatstva nisam imala nikad…I mogu samo zahvaliti Svemiru na svoja tri dečka – mom mužu, našoj bebi i našem anđeoskom psu…i na beskrajnom unutarnjem miru i spokoju koji je u meni, i koji zrači našim domom.

Iskreno bogatsvo koje ne možeš kupiti.

Ispunjena je moja afirmacija: “Ja sam zdrava, ja sam bogata, ja sam uspješna.”

Sada imam sve!!!

KOMPILACIJA POSTER

P.S.  Zatrudnila sam s 54 kg – na dan poroda sam imala 69 kg – 7 dana nakon poroda 59 kg. Znači 10 kg je otišlo sa porodom! Čudo! 🙂

 

Posted in LJUBAV, ŽIVOT

ZAŠTO TE VOLIM?

Moja ljubav života danas ima 38. rođendan. Što je stariji sve bolje izgleda, i što smo više skupa sve ga više volim. Tek 5 godina zajedno, a kao da smo čitavu vječnost! U tih pet godina smo prošli sve i svašta, pa tako se i zaručili,  vjenčali,  napravili bebu, kupili zemlju, te počinjemo graditi svoj dom iz snova, u kojem ćemo podizati svoju obitelj!

Ja sam svog muža u svoj život privukla prema principima Zakona Svemira, a dobila sam još i više! Nemoguće je to opisati riječima, ali zato je moguće napisati bar 38 razloga ZAŠTO TE VOLIM:

 

  1. Volim to što obraćaš pozornost na detalje
  2. Volim što slušaš i ne zaboravljaš stvari
  3. Volim tvoju kreativnost i snalažljivost
  4. Volim tvoju proaktivnost
  5. Volim tvoju energiju i karizmu koju imaš
  6. Volim zaspati u tvom toplom zagrljaju
  7. Volim to što si moja pećka
  8. Volim tvoje mekane usne
  9. Volim tvoje smjedje oke i te male borice oko njih
  10. Volim tvoje zubiće i tvoju crnu kosu
  11. Volim tvoje slatke suze
  12. Volim to što brineš o meni
  13. Volim to što riječi provodiš u djela
  14. Volim tvoje romantične geste
  15. Volim kad mi kažeš kako sam lijepa
  16. Volim tvoju iskrenost prema meni
  17. Volim što se tudiš i imaš razumijevanja
  18. Volim kad mi pričaš svoju priču
  19. Volim tvoj obiteljski karakter
  20. Volim to što ćeš biti najbolji tata na svijetu
  21. Volim to što si najbolji muž na svijetu
  22. Volim tvoje veliko srce
  23. Volim kad me nasmijavaš
  24. Volim tvoju agilnost i dar za altruizam
  25. Volim to što imaš otvoren um
  26. Volim to što si voljan raditi na sebi
  27. Volim to što sve lijepo, ali i ružno, želiš podijeliti samnom
  28. Volim to što si strastven u životu
  29. Volim kad me poljubiš svako jutro prije odlaska na posao
  30. Volim što imaš smisao za estetiku i što se nadopunjujemo
  31. Volim to što se brineš o cvijeću
  32. Volim tvoju urednost
  33. Volim što mi pomažeš oko svega
  34. Volim što ti za mene i nas ništa nije problem
  35. Volim to što imamo iste poglede na život i odgoj djece
  36. Volim što mi daješ slobodu, kao i ja tebi
  37. Volim što me bezuvjetno voliš..i….
  38. Volim što si samo moj! ❤

 

P.S.  Tiramisu te čeka u fridgu. Volim Te Ljube! 🙂

photo by One Day Studio

Posted in LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

Strah od majčinstva?

Jučer smo budući tatica i ja išli na 4D ultrazvuk. Tata je bio jako uzbuđen, a bome i ja – jedva smo čekali po prvi puta vidjeti svoju bebu!!! Do sada sam ga samo mogla osjetiti njegove udarce – mali je hiperaktivan na tatu! 🙂 I zaista! Neopisivo je to iskustvo – vidjeti izgled svoje još nerođene bebe – čudo stvoreno od nas dvoje!

Kao da je tek jučer sve postalo stvarno…A najljepše od svega…više STRAHA nema! Baš nasuprot! Sada jedva čekam uživo upoznati našeg sina! Biti ćemo mu divni majka i otac- već vidim to! Počeli su mi se javljati majčinski osjećaji koji su ljubavlju i iščekivanjem zamjenili strah…

No nije bilo sve bajno kroz protekle mjesece…Pa da se vratim malo unazad…

Naime..Nakon što sam saznala da sam trudna, vrlo ubrzo sam počela osjećati teški umor povezan sa tjeskobom i nervozom. Svako jutro bi se budila kao sa nekim teretom na prsima. I jedva sam čekala da dan završi i da mogu ići spavati…Sve sam to pripisivala hormonima..kao..prestat će to. Sva sreća, pa imam muža punog razumijevanja, koji je tu i tamo bio žrtva mog raspoloženja, ali cijelo vrijeme je bio uz mene…

U tom periodu naručila sam se kod vrsnog majstora “theta healinga”, po preporuci prijatelja, kao čisto da odem vidjeti što je to…A nisam ni sama bila svjesna koji mi je to potez bio!

“Na čemu želite da poradimo najprije?” , bilo je njegovo pitanje nakon što mi je objasnio kako tretman funkcionira.

“Na tjeskobi i umoru koji me pere zadnja dva tjedna”, bio je moj odgovor. (Točno toliko je prošlo od mog saznanja da sam trudna.)

I nakon što sam pala u duboku meditaciju na razini THETA valova mozga, on je počeo sa pitanjima. Samu sebe sam iznenadila odgovorima – jer nije odgovarao moj razum i svijest, već moja duboka podsvijest.

Pustila sam suzu kad sam čula svoj odgovor – da neću znati umiriti svoje dijete kada bude plakalo. Tada mi je postalo jasno – da to što osjećam je zapravo strah, STRAH OD MAJČINSTVA. Jednostavno, kao da nikad nisi spreman za taj veliki korak…Koliko god ti to svjesno želio i radio na tome…Ali naša svijest samo je vrh ledenjaka u oceanu naše podsvijesti..

Taj mladi iscjelitelj mi je objasnio biološku poveznicu sa umorom. Strah djeluje na nadbubrežne žlijezde koje svojim nepravilnim radom potiču umor. I nakon što je dobio sve odgovore krenuo je usađivati u mene nova uvjerenja, te me proveo kroz prekrasnu meditaciju vođenu vizualizacijom. U toj meditaciji ja sam bila blještavo bijela svijetlost u obliku bezuvjetne ljubavi, te sam kao takva slala tu energiju i ljubav svom plodu – od momenta začeća, do rasta u trbuhu, do momenta poroda i daljnjeg razvoja bebe, sve do odraslog čovjeka. Taj mir koji sam tada osjetila je bio NEOPISIV.

“Znaš li da duša vašeg djeteta dolazi na ovaj svijet da bi vas nešto naučila?, pita me nakon vođene meditacije.

Ja kažem: “Znam.”

A on odgovara: “Naučit će vas bezuvjetnoj ljubavi i davanju”…

To je to. Dalje ne moram ni pisati…

 

P.S.  Jedva čekam da te upoznam V. ❤

 

Posted in DIZAJN, LJUBAV, MAJKA

MOJA LISTA ŽELJA <3

Kako vrijeme leti! Već sam prošla pola trudnoće, a tek me sada uhvatila želja za gledanjem stvarčica za bebu. Još ništa nisam kupila, ali tek sada u ovom istraživanju svega šta mi treba, vidim koliko toga je još potrebno kupiti uz kolica. I kolica još istražujem! Moraju biti savršen spoj estetike i funkcionalnosti! Malo drukčija od drugih, ipak smo mi “special” family 🙂

Uglavnom…moja vesela lista želja se sastoji od sljedećeg (a svaki artikl ima svoj linkić):

  1. Noona krevetić – 3 u 1 – bijele boje
  2. Kadica za kupanje bebe – Aqua scale
  3. Baby GYM
  4. Sling marama za nošenje bebe
  5. “Gnijezdo”
  6. Jastuk za dojenje za mamu
  7. Topla zimska vreća za kolica za zimske šetnje
  8. Fora robica i ostali fora dodaci
  9. Podloga za prematanje
  10. Njihaljka za bebu

I naravno sve ostale potrepštine kojima je naglasak na funkcionalnosti, a ne dizajnu. Moja lista želja kroz “moodboard” sličica, najbližima može poslužiti kao dobar preglednik našeg stila i biti dobra smjernica za kupnju poklona “za bebu”! Mislim da bi svaka trudnica trebala napraviti takvu listu i podijeliti je sa svima – da kad se već nešto kupuje, da znaju najbliži što i gdje da kupe! 🙂

00 WISH LISTA

Mi smo “dizajnerska” family i volimo fora i otkačene stvari! U dizajnu interijera ključno je odrediti shemu boja koja se svodi recimo na glavne 3 boje/neboje, pa me jednostavno povuklo da stvarčice za bebu budu u određenom tonalitetu boja: neutralni zemljani tonovi (beige i siva), tirkizna i crno bijeli grafički uzorci. Kričave i jarke boje ne dolaze u obzir! Mislim da je iz mog MOODBOARD-a sve dovoljno jasno! 🙂

Isto tako, podržavamo hrvatske proizvode, kao i ekološke proizvode, te prirodne materijale (drvo, vuna, pamuk, pletivo…)

Ufff…Jedva čekam svoj dizajnerski shopping! 🙂

I da..hmmmm…nadam se da ne pretjerujem! 🙂