Moja trudnoća trajala je 36+2 tjedna. U 35-om tjednu sam dobila KOLESTAZU, dijagnozu zbog koje se beba mora poroditi prije vremena. Sada mi je neizmjerno drago što se sve tako odvilo jer ovako imam prilike uživati u tom čudu…gledati ga, mirisati ga, brinuti se o njemu…A ne iščekivati još tih 4 tjedna s trbuhom do zuba! 🙂
Podijeliti ću priču kako je protekao moj inducirani porod i kako se sve to odigralo kao u nekom filmu…
Dakle, na zadnjem odlasku u Pulu na kontrolu radi te kolestaze (utorak) , doktor nam iz vedra neba, onako nonšalanto kao da nas zove na kavu, govori: ” Od sutra ste hospitalizirani, porodit ćemo vas u ovaj petak.” A nama se odsjekle noge. Molim? Što? Već? Muž je jedva vozio auto nazad do doma od uzbuđenja. Pogledavamo se i ne vjerujemo. Nisam se ni snašla, ni stigla psihički pripremiti, a već pakiram kofer, sutra za bolnicu, i za dva dana se porađam!!! Postat ćemo mama i tata prije Nove godine, a termin mi je bio 23.1.2018.
U srijedu ujutro ja dođem u bolnicu…i tako prolazi jedan miran bolnički dan…Tko će dočekati taj petak, mislim si u sebi…I kasno naveče, nešto prije ponoći, ja SLUČAJNO (a ne vjerujem u slučajnost) sretnem doktora na hodniku u polumraku dok sam se vraćala iz wc-a. Pozove on mene u ambulantu.
“Ma nećemo mi čekati petak, sada ću vam dati gel. Odite po stvari pa idemo u rađaonu. Pa da budete na staru godinu doma.”
A ja u sebi ne vjerujem što mi čovjek govori. Zovem muža u ponoć da krećem u rađaonu. Opet, nisam se ni snašla, već je porod započeo – u ponoć i po sam u predrađaoni sa gelom koji mi polako priprema maternicu za pravu akciju. Cijelu noć sam slušala vođene meditacije za porod i pokušala spavati. Ujutro me pregledaju, jedan prst otvorena, i dobivam još jedan gel. Najprije su to bili samo “menstrualni bolovi” u prednjem djelu koji su se ponavljali svako malo. Dok je dragi došao oko 11h već su trudovi počeli biti intezivniji i češći, no ništa strašno – sve sam izdisavala kako mi je odgovaralo, uglavnom u ležećem položaju na krevetu. Oko 15h sam počela šetati, a trudove proživljavala naslonivši se na dragog. U toj šetnji mi je pukao i vodenjak, i baš je bilo kao na filmu. Hrpa vode se iz mene izlila na pod, i tako je još neko vrijeme svako malo curila – nikad kraja! 🙂 E bome su nakon toga trudovi postajali sve jači i češći.
Na samom početku sam se izjasnila da želim epiduralnu, još dok nisam ni znala što me čeka. A onda dok je počelo – ta neopisiva i vanzemaljska bol…Mogu samo reći da smo mi žene čudo, a naše tijelo takav moćan stroj koji može podnijeti tako savršeno osmišljen proces majke prirode kao što je porod. Govorim mužu da ode po formulare da potpišem još dok sam pri sebi. Znala sam da oni u Puli izbjegavaju dati epiduralnu, da se doslovno moraš izboriti za nju. I tako je i bilo! 🙂 Čekali smo da se otvorim 4 cm da mi ju daju.
S obzirom da sam se sporo otvarala, popodne su mi dali gel kroz infuziju, i postepeno pojačavali dozu. E kad je počelo! Uf! Više nisam znala gdje sam od bolova, ali sam znala da moram biti fokusirana na disanje. I koliko god ja čula žene oko sebe da se deru i viču da više ne mogu, ja cijeli porod nisam ni zucnula, već ga prodisala u miru i tišini, uz potporu svog muža. Neopisivo mi je značilo što je on tu, samo da je tu pored mene, ma i da ništa nije radio…Iako mi je pomagao na svaki odlazak na wc, bio tu za izdisavanje trudova dok sam bila na nogama, masirao me ili mazio po leđima, ili bi mi puhao sa nečim kad bi prolazila trudove jer bi me tada uhvatio takav val vručine da mislim da bi ostala bez kisika da mi on to nije radio. Znači, nevjerojatna podrška i olakšanje u najgorim trenucima…
Navečer mi govore da idemo u rađaonu. Taj dan je bila gužva – porodili su čak 7 beba (što je puno za Pulu) , a ja sam bila šečer na kraju. Taman je nastao mir u cjeloj rađaoni, više nije bilo nikoga i doktori su se mogli fokusrati samo na mene. Da ne zaboravim spomenuti, da se od silne gužve moja cimerica u predrađaoni porodila na krevetu – doslovno sam imala prilike svjedočiti porodu. Tada sam još bila u fazi kretanja i ne prestrašnih trudova, ali sam zato lijepo mogla vizualno i zvučno (žena se derala) mogla vidjeti što me čeka, i još više priželjkivala tu čarobnu epiduralnu. 🙂
U rađaoni su mi oko 21h napokon dali to čudo koje me doslovno spasilo. I kako su mi je dali ja sam se počela brže otvarati. Bolovi su nestali, a svaki trud bi doživjela kao pritisak bebine glavice. Taj pritisak je isto neugodan i potrebno ga je izdisati. Onda je ubrzo došao poriv za stiskanjem. I došlo je vrijeme! Doktor govori – sad sljedeći trud uzmite zraka i stisnite svom snagom! E to je bilo mukotrpno – fokusirala sam se na osjet glavice i stiskanje. Muž je pored mene. Ja stišćem. Osjetila sam glavicu i pečenje. Drugi dan mi je dragi rekao da mi je doktor dva puta skočio na trbuh. Toga uopće nisam bila svjesna tada jer sam žmirila – cijeli porod sam žmirila, vjerojatno sam izgledala kao da samo spavam, a ne umirem od bolova… 🙂 Uglavnom, taj dio sa stiskanjem meni je trajao dugo, a zapravo je beba vrlo brzo izletila van i našla se na mojim prsima! Muž plače. Prerezuje pupčanu vrpcu. Čupavo crnokoso čudo od 50 cm i 2990kg je napokon tu – rođen u 22:42h, u 36-om tjednu života! 🙂
Mogu reći da pojam vremena taj dan za mene je bio potpuno drugačiji od realnog. Iako je porod trajao doslovno cijeli dan, u mojoj glavi se to sve brže odvijalo, osim zadnjeg djela koji mi je trajao duže. Ako računam početak poroda sa drugim gelom ujutro, to je 16 sati rađanja! Onda sam porodila posteljicu sa jednim malim stiskom, pa su me krenuli obrađivati tamo dolje. Osam šavova u dva sloja – pukla sam prirodno – što je i bolje nego da te režu jer pukneš prirodno i koliko treba i puno je brži oporavak. To mi je isto dugo trajalo, dok sam imala već čistu i zamotanu bebu na prsima. Kad je bilo sve gotovo ja kao da nisam svjesna da sam se porodila!
I tako je došlo vrijeme da moj dragi ode, moja najveća ljubav i potpora na svijetu. I bome je profeštao tu noć, i onu sljedeću, rođenje svog sina! Nakon poroda se ostaje još dva sata na stolu na promatranju. Ja sam zaspala sa svojom bebom u naručju. Cool beba koja uopće nije plakala osim kad je izašla van. Beba je osjetila moju energiju i energiju svih u prostoriji, tako mirnu i spokojnu, da nije imala razloga plakati. To mogu zahvaliti majstorici theta healinga koja je prethodno energetski očistila prostoriju i meni i svim prisutnima na porodu poslala duhovne vodiče i iscjeljujuću energiju.
Ležeći na tom stolu nakon poroda, požalila sam se da me svrbi cijelo tijelo pa su mi dali inekciju dexametazona, nakon čega je popustilo. Pretpostavila sam da je reakcija na epiduralnu, što je anesteziologica i potvrdila sljedeće jutro -točnije na neki lijek koji dobiš sa epiduralnom. Na odjel nakon poroda su me prebacili oko 3 ujutro, a beba je završila na neonatalogiji u inkubatoru – čisto preventivno zbog pluća. Bila sam cijeli sljedeći dan i još jednu noć bez bebe. Uspjela sam se odmoriti i doći k sebi – jer taj dan nakon poroda – osjećaj kao da te netko prebio. Kad bi ustala iz kreveta, trebalo mi je par minuta na mjestu da dođem do zraka, a svaki korak je isto tako trajao jako dugo. Nisam se mogla kretati bez pomoći. Ja sam bila bez bebe, i zaista ne kužim kako je mamama koje odmah dobiju bebe – ne možeš se za sebe brinuti, a kamo li za to malo čudo.
Uglavnom, kada mi je beba napokon došla, već sam i ja došla k sebi, ali mi je još sve to bilo nestvarno…Da sam postala mama…da sam rodila čudo koje je raslo u meni 8 mjeseci…da je moje i da ću se brinuti o njemu do kraja života! I zaista je tako, ja i muž smo postali svjesni svega kada smo došli doma – NA STARU GODINU – 31.12.2017. Sa malim novogodišnjim poklonom proslavili smo Novu godinu doma na kauču ispred TV-a, i to je bila najljepša Nova Godina ikad!!!
I sada, nakon 11 dana života svoje bebe, mogu reći, da sam najbogatija na ovom svijetu!!! Toliko jak osjećaj bogatstva nisam imala nikad…I mogu samo zahvaliti Svemiru na svoja tri dečka – mom mužu, našoj bebi i našem anđeoskom psu…i na beskrajnom unutarnjem miru i spokoju koji je u meni, i koji zrači našim domom.
Iskreno bogatsvo koje ne možeš kupiti.
Ispunjena je moja afirmacija: “Ja sam zdrava, ja sam bogata, ja sam uspješna.”
Sada imam sve!!!
P.S. Zatrudnila sam s 54 kg – na dan poroda sam imala 69 kg – 7 dana nakon poroda 59 kg. Znači 10 kg je otišlo sa porodom! Čudo! 🙂
mojvremeplov.com 