BAR

Moj definitivno najdraži stil je industrijski. Volim ga opisati kao snažnog, toplog i bogatog u toj svojoj surovosti. Imam osjećaj da mogu biti najkreativnija i izraziti sebe kroz industrijski dizajn, posebno kad ga spajam sa nekim drugim stilom. 🙂 Moj najdraži projekt dosada je dizajn interijera wine&food bara Fora le porte na glavnom trgu u Poreču – koji je postao poznat po vrhunskoj gastronomiji. Uglavnom, to jedan od mojih prvih većih projekta, pod stručnim vodstvom arhitektice i direktorice arhitektonskog studija u kojem radim.

SPOJ INDUSTRIJSKOG I TRADICIONALNOG

Upravo ovaj spoj industrijskog i tradicionalnog čini ovaj prostor toplim i bezvremenskim…Bazu interijera čini microtopping – premaz koji imitira beton – neprekidno se prelijeva sa poda na šank, te na zidove… Pečat interijeru dale su heksagone pločice sa modernom interpetacijom rustikalnog motiva u smeđo sivim tonovima, koje smo utopili u microtooping na podu i šanku, i koje su ujedinile sve tonove boja u interijeru. Jedan zid smo ogolili od žbuke, te otkrili izvorni kameni zid. Njega smo očistili i pofugirali, te ga cijelom dužinom obogatili sa velečanstvenom polubarskom klupom sa visokim naslonom- u udobnoj Mercis (Alamo 64) smeđoj tkanini koja imitira brušenu kožu.

Također, kada smo ogolili strop od spuštenog knauf stropa, ugledali smo prekrasne izvorne rustikalne grede i daščanu stropnu oplatu. Obožavam to kada se prostor nalazi u starom djelu grada, te se skidanjem stropa ili žbuke može doprijeti do izvornih konstrukcijskih materijala zgrade, koji se zatim uklope u dizajn – koji postaje neponovljiv! ❤

Radi ventilacije prostora, morale su se pojaviti dvije ventilacijske cijevi, koje su obojane u antracit sivu boju, i koje su doprinjele industrijskom štihu. Na kraju, da bi interijer dobio željenu toplinu, priču smo zaokružili sa industrijskom rasvjetom – žičane visilice, te zidne metalne lampe Nowodvorski. Naravno, one su kompletirane sa retro žaruljama sa žarnim nitima, koje daju bogatu toplu svjetlost.

Drvo – hrast natur, nezaobilazan je u stvaranju topline i ugođaja doma u interijeru, pa je tako i ovdje provučen kroz funkcionalne elemente. Detalji čine čuda, pa tako su ovdje kreativno iskorištene vodovodne cijevi obojane u antracit sivu – cijevi su postale “T” element koji čini bazu za zidnu rasvjetu iznad klupe, kroz koje su provučene električne žice; zatim kao držač nogu na polubarskoj klupi i šanku, konstrukcijski dio niskog poličara za držanje tanjura, kvaka na vratima, te vješalica za jakne.

Za mobilni namještaj za sjedenje odlučili smo se za klasični Thonet – bajcan u tamnosmeđu boju, čime smo dobili na eleganciji i bezvremenosti prostora. A dodir suvremenog je grandiozni viseći element za piće iznad retropulta šanka, načinjen od masiva hrasta, čistih jednostavnih linija, obogaćen ugradbenom LED rasvjetom koja uveče poziva goste za uživanje u vrhunskom piću…

Zanimljiv dio u interijeru jest onaj na kraju ovog izduženog prostora – a to je kuhinja, koja je dobila prozor za “showcooking” u zidnoj oblozi koja vizualno tvori kubus – od dasaka bajcanih u različite tonove smeđe, natur, te zelene boje koja je unjela svježinu! Prozor je dobio podiznu vratnicu koja uvijek može sakriti pogled u kuhinju.

I za kraj, nezaobilazni dekorativni elementi – veliki metalni sat, samostojeća lampa i žičani crni svjećnjaci, kožni jastuci na klupi, te slike iznad klupe sa historijskom temom trga, zaokružili su cijelu priču…Svima su pozante TV serije “Kafić uzdravlje” ili “Jel me netko tražio” gdje se svatko u kafiću osjeća kao kod kuće…E pa i mi smo dobili svoj, zahvaljujući atmosferi dobivenoj pažljivo kombiniranim spojem industrijskog i tradicionalnog stila. 🙂