Trenutačno se nalazim u 34. tjednu trudnoće.
Kada me netko pita „kako si?“ dok s osmijehom klimam glavom i odgovaram „dobro“, stvarnost je često daleko od te riječi. Evo kako izgleda prava istina o trudnoći iz mog kuta gledanja – iskreno, bez filtera.
Prvo tromjesečje: Tulumi bez kraja (i bez zabave)
Tri mjeseca neprekidnih mučnina. Zamislite mamurluk nakon tuluma – koji ne prestaje – dan za danom, tjednima. Povrh toga, nesanica, i umor kao da ste pretrčali maraton – svakodnevno.
Drugo tromjesečje: Bol u gluteusu i ekspanzija zdjelice
Nakon što su mučnine popustile, javila se nova „pozitiva“ – upaljeni živac u gluteusu zbog previše ležanja. Osjećaj? Kao da vas netko bode nožem pri svakom pokretu. Divota.
A širenje zdjelice? Zamislite bol koja prati svaki korak, kao da vam netko kida kosti. Šetnja u prirodi? Zaboravi. Jedva se uspijem dovući do kupaonice.
Treće tromjesečje: Motorika na razini dvogodišnjaka
Trbuh raste, pokretljivost opada. Naći udoban položaj za spavanje je znanstvena fantastika, a valunzi, vrućina i teško disanje u ležećem položaju po noći dodatno otežavaju situaciju. Kad napokon glad prevlada nesanicu, završim u kuhinji usred noći.
Motorika? Sve što primim iz ruku mi ispadne. Naravno, tamo i ostane jer se saginjanje pretvorilo u sportsku disciplinu.
Osjećam se baš sexi
Možeš mislit. 🙂
Nije mit da trudnice mogu biti napaljene. Ali osjećati se seksi s 20 kilograma viška i bebom koja pleše po unutrašnjim organima? Teško. Seks u visokoj trudnoći? Sport teške kategorije, bez medalja.
Svakodnevne bitke
Podrezivanje noktiju na nogama, brijanje ili obuvanje čarapa – sve postaje izazov. Sjesti u auto i odraditi pregled ili kupnju? To pak mogu usporediti sa osjećajem kao da sam upravo propješačila Učku.
Emocionalni rollercoaster
Nesanica, bolovi, nepokretnost i konstantna glad dovode do trenutaka kad sama sebi idem na živce. Uza sve to, imam sreću što imam divnog muža i sina koji mi olakšavaju ovu avanturu. I zaista se divim ženama koje proživljavaju drugu trudnoću s malim djetetom ili onima koje cijelu trudnoću moraju provesti u krevetu…
Zahvalnost unatoč svemu
Iako pišem ovo umorna, u bolovima i neispavana, podsjećam se na zahvalnost za svoje zdravlje, svoju prekrasnu obitelj, i nadasve slobodu kretanja koju imam kada nisam u drugom stanju. 🙂
Ovo je putovanje koje će proći, a svaki težak trenutak vrijedan je čekane sreće, a svi već znaju koliko dugo smo čekali ovu bebu…
Za sve koji se muče sa začećem napisala sam post gdje opisujem što je nama konkretno pomoglo – Naša priča o začeću.
Dakle, kada me netko sljedeći put pita kako sam – samo ću mu proslijediti ovaj post. 🙂
Razlika između prve i druge trudnoće?
Pa za početak, biti trudnica u svojim 20 godinama ima svoje prednosti jer je fizički sve lakše podnijeti. No s druge strane emocionalno jest teže.
Prije 7 i po godina (2017 godine) sam u trudnoći normalno funkcionirala, kao da nisam u drugom stanju. Radila cijelu trudnoću 8 sati dnevno sjedeći pred kompjutorom i vozeći se svaki dan na posao. No kako si nisam davala odmora i mira koliko me je tijelo tražila, bila sam užasno razdražljiva cijelu trudnoću (U 35. tjednu sam dobila Kolestazu pa sam morala na inducirani porod u 36. tjednu – i o tom iskustvu sam pisala – INDUCIRANI POROD. )
Noseći muško dijete nisam imala mučnine prva tri mjeseca – ali se sjećam neopisivog umora – znala sam za radnim stolom u uredu spustiti glavu na stolu i malo odrijemati. Ili pak otići u auto prileći jer u uredu nije bilo kauča.
Ovog puta sam imala tu komociju da sam poduzetnica koja radi od doma pa sam sve mogla organizirati prema tome kako se osjećam taj dan, koliko mogu raditi, a koliko moram odmoriti. Prva tri mjeseca sam imala mučnine, i to po cijele dane, tako da sam uglavnom odmarala.
Emocionalno sam sada puno stabilnija od prvog puta, ali to pripisujem tome što sam si zaista pružala ono što me tijelo, ali i duša, pitala – a to je mir mir mir, i puno odmora.
Oba puta me u petom mjesecu trudnoće sustigla ta užasna bol razdavajanja zdjelice – sve do poroda.
Ovog puta sam se i puno više informirala o svemu, baš o svemu.
Također sam angažirala i DOULU, koja dolazi kod nas doma i priprema na svim razinama i mene i mog muža za porod, te kad dođe vrijeme sudjeluje na samom porodu, i još nakon poroda dolazi doma provjeriti kako si – i dostupna je uvijek za sva pitanja.
Imati takvu podršku zaista mi uljeva mir, daje snagu, i rastjeruje ikakv strah oko poroda… Baš evo, preporučila bi svakoj trudnici iskustvo uz doulu. ❤
34. tjedan – za sada imam 73 kg / zatrudnila sa 56 kg
post pisan i objavljen 21.1.2025.
mojvremeplov.com 