Stavila sam bebu spavati,
I mučio se da zaspi,
Počeo je negodovati,
Primila sam ga u naručje,
Pa se privio uz mene kao majmunče,
Zatvorila sam oči,
I prepustila se trenutku,
A onda su misli same počele dolaziti,
U obliku stiha.
Beba se odmah primirila,
Kako je stavio glavicu na moja prsa,
I osjetio otkucaje mog srca.
I kako ljubav nema imena,
A zove se MAJČINSTVO,
Jer beba je sve teža,
A meni je sve lakša,
Jer beba je sve zahtjevnija,
A meni je sve ljepše.
I kako je to čudo prirode,
Stvoreno od dvije osobe,
Ovisno o našoj ljubavi,
I kako je biti roditelj,
Duhovni razvoj.
Čini te boljom osobom,
Naučiš davati i primati ljubav,
Ako prije nisi naučio,
Ljubav koja je čista, bezuvjetna,
I ne poznaje granice.
I svaki dan se zahvalim Svemiru
Što postojiš i što si moj.
Naša beba je zdrava i sretna,
Jer svaki dan primi 1000 poljubaca,
Naša beba ne plače,
Jer nema razloga.
I kad te papam,
A ti se smiješ i uživaš,
Pa me diraš po licu i gledaš u oči,
Kao da sam zauvijek tvoja,
I kad naveče legnem u krevet,
Slušam TVOJ dah,
Koji me odvede u san,
I onda znam,
Da TI i JA smo jedno.
❤
10.8.2018.
Inspiracija iz tvog zagrljaja
By „tvoja mama“