Posted in BEBA, ŽIVOT

DEVET MJESECI -VEĆ :)

Evo kako familija Macinić završi na snimanju sa nove osobne – sa spontanim obiteljskim portretom – crni tata, plava mama i ti mali crvenkasti slatki dječaće! 😀

DSCF4733DSCF4735DSCF4736DSCF4717

Mačiću moj…Imaš devet mjeseci – više nego sam te nosila u trbuhu 🙂 I već si pravi dečko, a ja još uvijek najviše uživam kada zaspeš na mojim prsima…Kad se mučiš zaspati, stavim te potrbuške na prsa i nunam te, pa vrlo brzo zaspeš…A ja uživam u tvojoj toplini i energiji čiste ljubavi kojom isijavaš…Voljela bih, ti mali svemircu, da takvi trenuci traju zauvijek…<3 Gotovo bi te pustila dva sata da spavaš na meni…Da nemam 100 drugih obaveza. 🙂

Mama nije pisala o tvojem osmom mjesecu života jer smo se u tom periodu selili i bio je pravi kaos. K tome još, da mi slučajno ne bi bilo dosadno u procesu selidbe, ja sam počela raditi od doma svoj posao koji obožavam! 🙂

Pa evo mačiću, sad smo u svome domu…O kojem sam tako dugo maštala…A još kao da nisam svjesna…Da živim svoj san…I to ću te mali moj učiti u životu…Da možeš ostvariti baš sve što zamisliš! ❤ Svijest o tome daje ti veliku moć i bogatstvo…Mene nitko tome nije naučio, ali sam oduvijek osjećala da postoji nešto više od onog što mi je moja okolina servirala i u kakvom sam kulturnom okruženju odrastala…A ti ljubavi prekrasna odrastaš u duhovnosti, ljubavi i učenju o tome kako život funkcionira. ❤

Oduševila me knjiga koju ti je poklonila tvoja prekrasna teta i KRSNA KUMA Sara za tvoje krštenje, koja se zove „Safari duha – priče za buđenje mudrosti“ od Nade Bučević. Knjiga se sastoji od više priča za djecu, a na kraju svake priče slijedi meditacija za djecu, koja se nadovezuje na priču, i tako je slikovito i predivno opisana svaka meditacija i prenosi tako divne poruke za djecu…Definitivno ćemo nabaviti sve knjigice iz njezine kolekcije, s kojima ćeš ploviti kroz svoje sretno djetinjstvo! 🙂

9.9.2018. KRŠTENJE

E pa evo veliki moj, taj dan si kršten, i mama i tata su ti dali krsno ime Rafael. Rafael je arkanđeo koji se smatra se zaštitnikom slijepih, sretnog susreta, medicinskih sestara, liječnika i putnika. Na rođendan tvog tate je imendan sv. Rafaela, pa smo prema tome odabrali tvoje ime.

Uz tvoju tetu Saru, imaš i KRSNOG KUMA Lava. Striček Lav je tatin jako dobar i duuuugogodišnji  prijatelj, koji je na dan tvog rođenja došao iz Zagreba u Pulu, par minuta prije nego si se rodio u 22.42h, da bi tvom tati bio potpora u njegovom najsretnijem danu u životu! ❤

I koje li slučajnosti, i striček Lav ti je poklonio personaliziranu knjigicu „Kako je Vin došao na svijet“…Predivna i simpatična slikovnica koju ti mama obožavati čitati, i definitivno još jedan prekrasan poklon za cijeli tvoj život! 🙂

Taj dan je bio sunčan i prekrasan, preko 30 stupnjeva, koji smo proslavili sa našim dragim prijateljima i najužoj obitelji u agroturizmu Mekiši u predivnoj prirodi i prefinoj domaćoj hrani – i hvala svima na prekrasnim poklonima i kuverticama koje idu u tvoje životno osiguranje ZIHERICU! 🙂

I da mami i dalje ne bi slučajno bilo dosadno oko priprema za krštenje, upravo taj vikend smo se preselili u kuću – točno 8.9.! I baka i deda i teta Jana i pradjed Mirko, svi smo prvi puta spavali u našoj kućici…Doduše bez kuhinje i sobnih vrata, ali BILI SMO U SVOME i djelili to sa svojom obitelji koja je taj vikend došla na tvoje krštenje. Tako da smo nakon ručka došli kod nas domeka, i feštali do ponoći! 😀

 

ZUBEKI I ŠESTA BOLEST

Mali, već imaš potpuno donja dva zubića i već rastu četiri gornja (jedinice i dvojke), i već me znaš popravo ugristi za prst! 🙂

Kad ti je počela rasti gornja dvojka (prva od svih gornjih zubića) dobio si temperaturu. To je bilo sa tvojih sedam i pol mjeseci. I to je ono..kako ću znati da mi dijete ima temepraturu…itekako se skuži. Usred jedne noći oko tri sata si se probudio i tužno zapomagao- nije plač jer ne plačeš…defintivno promjena u tvom uobičajenom noćnom raspoloženju…popipam te i ti si topliji nego inače…Tata se automatski probudio, a ujutro ide na posao…Zabrinuta lica… I ništa, prvi puta mjerimo temperaturu…38.4…sljedećih dana je bila i 39…

Dajem ti lijekić za snižavanje – lupocet čepiće i panadol sirup, koji sam kupila još dok si bio mala mala beba, i evo tek sada sam ga morala iskoristiti. ❤

Sutradan pedijatrici, koja ti dijagnosticira blagu virosnu upalu grla, i kaže da ti idalje snižavamo temperaturu, i da će proći samo od sebe…Tri dana si imao temperaturu, i bio si tako dobar, kao da ti nije ništa…I normalno si papao i sve…<3 I sljedeći dan, bila je nedjelja, nema više temeprature, ali primjetimo OSIP PO TIJELU! Zovem hitnu da se konzultiram, i kažu nam da odemo dežurnom pedijatru u Pulu. Brzo se spremamo i idemo, a ti si cijelo vrijeme čangrizav. I doktor dežurni pedijatar ko iz topa kaže da imaš ŠESTU BOLEST. I tako si nas mali moj odveo na izlet i nedjeljni ručak u Pulu! Od temperature zbog zubića, preko virozice, pa do šeste bolesti! Moja mama je teta u vrtiću već cca trideset godina, i prvi puta je čula za ŠESTU BOLEST – kao i ja! I još dosta njih kad sam im rekla za to. Znači tri dana temperature i tri dana osipa, i prođe samo od sebe, ko da nikad ništa nije bilo… 🙂

 

PRIČALICA HODALICA

Mali, osim što uživaš u svojoj hodalici, ti već popravo hodaš kad te se drži za rukice! A da ne govorim kako lijepo stojiš uz naslon kauča, sam se pridržavaš i bočno krećeš. Ako i padneš, ko da nič nije bilo. A jedan dan si se, iz čista mira, iz sjedećeg položaja SAM digao na nogice uz naslon kauča. ❤

Najdraže riječi koje brbljaš su ti „Da-da“, „Ba-ba“ i „Ta-ta“. Tata si rekao, ali ne i mama, još. 🙂

„Ne-ne“ mičeš glavicom lijevo-desno, i već znaš hraniti me sa žlicom da i mama papa kada i ti! ❤ Obožavaš biti u svojoj prekrasnoj hranilici antracit sive boje u kombinaciji sa natur bukvom – EVOLU ONE 80 iz Noona.hr, koja je stvarno super super! 🙂 Kupili smo i dodatak drveni pladanj i dvostrani prugasto-sivi jastučić za sjedenje! ❤

Potrbuške pužeš i okrećeš se na sve strane po kauču i krevetu.

Sa svojih devet mjeseci kila imaš: 10,5 KG

 

 

 

Posted in BEBA, ŽIVOT

TVOJ <3 SEDMI <3 MJESEC

Mali, sve si slađi i slađi, iz dana u dan…Pretvaraš se u pravog malog zafrkanta i velikog dečka. Postao si velika maza, a tvoja mama uživa u tvojim toplim zagrljajima i dodirima, gledanjem oči u oči sa divljenjem i ljubavlju, da želi da takvi momenti traju zauvijek… ❤

Otkrio si spavanje na trbuhu – s tim da se sam preokreneš u taj položaj, koji te baš umiruje i jako brzo odvede u san. Teta Iva je otkrila da te umiruje i pjevačica Dido, sa svojim nježnim i prelijepim glasom – što od mame nikad ne možeš dobiti… 😛

Počeo si i samostalno sjediti…Ma mali, ti si takvo čudo – mama te zove Svemirski brod, jer ne može opisati tu svemirsku ljubav prema tebi!  ❤

A tvoje okice…Još uvijek ne znam koje su ti boje…Dakle imaš maslinasto zelene pomješane sa smeđom i tamnosivim (neki bi rekli „plavim“) obrubom… ❤

 

HODALICA 🙂

Kašice već papaš ko veliki, i obožavaš stajati na svojim čvrstim nogicama dok te netko pridržava! Najrađe biš prohodao, ali još ne znaš kako. Zato te mama pokusno stavila u hodalicu (posudili smo je od tvojih već velikih nećaka) da vidi tvoju reakciju! Niti me ovaj puta inuticija nije prevarila. Točno sam znala što ti treba, i upravo ti je trebalo to – da možeš stajati i kretati se – biti nesputan, raditi što želiš sa svojim malim tijelom i svojim čvrstim nogicama! Obožavaš biti u hodalici, tipkati po njoj da ispušta zvukove i svijetli, i istraživati prostor oko sebe! Sad si bliže i svom psu Cooper-u kojeg obožavaš, kao i on tebe! Kad se počnete igrati, to će biti takav show! 😀

Komentari o hodalicama i kako je cijeli svijet protiv njih me zaista ne zanimaju, jer svaka mama svoje dijete poznaje najbolje, i nitko ne može znati bolje od nje same! I sama sam jedna od djece koje je preskočilo puzanje, i baš mi ništa ne fali. 🙂

03 VIN

IPAK SMO SREBRNI!

Opet si bio na čuvanju kod none, i to puna dva dana! Legendarni dan koji će se uvijek pamtiti, i koji je ujedinio cijelu državu – 15.7. – finale u SP-u – Hrvatska vs. Francuska – borba za ZLATO! Mama i tata nisu mogli propustiti tu euforiju i otišli su u nedjelju ujutro za Zg da bi sa ekipom u centru grada gledali tekmu! I evo, šta da ti kažem mišu, bili smo bolji, ali nismo nosili svoje sretne prekrasne crne dresove, i izgubili smo…Malo razočarani, svejedno smo ispartijali tu noć kako treba, finale naših Vatrenih! 🙂 Čak su i baka i deda iz Volodera došli pa smo partijali skupa! Ke luda familija – to ima samo kod nas! 😛 Ti momenti će se zauvijek pamtiti! Sljedeći dan smo uspjeli dočekati Vatrene – koji su prošli samo jedan metar pored nas!!! Dočekali smo ih na cesti kod hipodroma – koji doživljaj je to bio! 😀 Nopisivo! Svijet kao da se prestao vrtjeti na tih par sekundi! Na hipodromu konji obučeni u kockice u redu su ih promatrali! Atmosfera na cesti – puna kockica, veselih lica, navijanja i pjesme! A tek u centru grada – neviđeni show ikada! Tvoji baka i deda su čekali pet sati na trgu da bi dočekali ekipu! A mi smo, nakon što smo ih uživo ispratili, uspjeli njihov spektakularan doček gledati na TV-u, s obzirom da smo po tebe kod none u Pazin stigli prije njih na trg. Žena je vozila bus, pa joj je trebalo samo sedam sati da iz aerodroma stigne do trga. 😛

 

IZBIO JE PRVI ZUBIĆ! ❤

Kad smo kasno naveče svi skupa došli doma, skužila sam da su ti zubići počeli probijati…Neopisiva sreća kod takvih malih, a velikih stvari koje se dešavaju u tvojem rastu…Jedan zubić je izbio, taj najslađi zubić na cijelome svijetu – nešto slađe od toga nisam nikad vidla! Kad bi samo mogla, pojela bi ti taj zubić! 🙂 I da, nikakvog plača nema u vezi tog zubića! A bome ni kod vađenja krvi, i to dva puta!

E da ne bi samo prvi zubić dobio pažnju, tu je i drugi zubić – izbio 15 dana nakon prvog! ❤

 

AUTOSJEDALICA

Prerastao si svoje jaje za prijevoz u autiću – sva sreća pa je veliko jaje od Maxi Cosi. 🙂 Pa su ti mama i tata kupili AUTOSJEDALICU! Nakon pomnog istraživanja na netu…HAK-ovim stranicama sa testiranjem autosjedalica…Odlučili smo ti kupiti MAXI COSI Axissfix (i-size, grupa 0+/1).

Tata je stručno namjestio isofix bazu na stražnje sjedalo, dijagonalno od vozača, a mama je autosjedalicu prilagodila svojoj već velikoj bebi. Sjedalica je rotirajuća – i skužila sam – sve rotirajuće za bebe je isplativo! Dati koju kunu više za rotaciju koja je superfunkcionalna definitivno olakšava korištenje – stavljanje i vađenje bebe iz auta. Isto tako, bebe se od rođenja do 24 mjeseca moraju voziti suprotno od smjera vožnje, tako da kad dođe vrijeme (15 mjeseci do 4 godine), sa rotacijom te prebacimo prema smjeru vožnje. Sjedalica je super jer se može bar malo nagnuti u nazad, pa je udobnija za spavanje! Kupili smo ovu bez umetka – link – (umetak je za novorođenčad do četiri mjeseca), na sniženju 20 posto u Avenue Mall-u, za 2500 kn, tako da smo super prošli! 🙂

PARTY PARTY!!!

Nemoj se ljutiti, ali mama i tata su opet išli partijati, pa si vikend nakon ZG-a opet bio kod none. Prefora party na tvrđavi na Trsatu u Rijeci koji je počeo u četiri popodne i trajao do ponoći! Sa našom standardnom party ekipom bilo nam je preludo, a bome je tvoja mama počela partijati još bolje nego prije tebe! Voli biti doma s tobom, ali su joj jako potrebni takvi izlasci s tatom, da provjetri mozak i ponovo se zbliži i pronađe onu staru vatru između mame i tate! I mogu ti reći da se vatra opet rasplamsala, i bolje je nego ikad! 🙂 A i libido se vratio –i mami i tati! Trebalo je samo proći šest i po mjeseci, i ponovni zajednički izlasci! 😀

 

KRVAVI MJESEC

27.7. Odveli smo te da prvi puta vidiš Rovinj, i toliko si uživao u toploj večernjoj šetnji prepunoj turista da ti se uopće nije spavalo. Sve si snimao svojim znatiželjnim okama! A onda smo otišli na prekrasan vrh brda u Sošićima iz kojeg vidiš pola Istre na 360 stupnjeva, daleko od svjetala i ljudi, gdje obitava jedna stara crkvica i dvije ružne velike antene koje narušavaju čaroliju tog predivnog mjesta…I gledali smo KRVAVI MJESEC i MARS koji se tako predivno vidio. To je baš jedinstven astronomski fenomen, i ti si ga uspio doživiti sa svojih punih SEDAM MJESECI! 🙂

 

NEMOJ KUPITI ODMAH! 🙂

I za kraj jedna napomena svim najboljim mamama na svijetu, koje požele kupiti neku funkcionalnu stvarčicu koja se reklamira na fejsu- kao što je rukavica koju beba grize…ili superfunkcionalni električni trimer za noktiće…Uf..više se ni ne sjećam što mi je fejs sve izbacio…Uglavnom, na tim stranicama su cijene abnormalne ( i još sa fake sniženjem od 50 posto). Ista, ali identična stvar je na E-BAYu za 5 do 10 dolara + besplatna poštarina. Tako da, prije nego što kliknete KUPI ODMAH, provjerite na E- BAYu, i uštedite! 🙂

 

Facts Vin ❤

Born 28.12.2017. – 50cm, 2990 g (iz bolnice izašao sa 2730g)

28.1.2018. – 51,5cm, 3300 g

28.2.2018. – 57cm, 4900 g

28.3.2018. – 62cm, 6240 g

28.4.2018 – 64,5cm, 6700 g

28.5.2018. – 66cm (cca), 8260 g

28.6.2018. – 69 cm, 9200 g

28.7.2018. – 9580g

Posted in ŽIVOT

CARICA

CARICA 1

Carica vjeruje svojoj intuiciji.

Carica je rođena slobodna.

Carica zna što želi.

Carica je neosvojiva.

Carica upravlja svojim mislima.

Carica zna za što je predodređena.

Carica ne ulaže trud u muškarca koji je ne može zadovoljiti.

Carica je stalno u pokretu.

Carica ne pliva niz struju.

Carica je besramna.

Carica odlučuje biti viđena.

draft_lens19416739module159740173photo_1339692737aa-a-a-aaz

CARICA 2

Carica ne izbjegava nijednu opasnost.

Snaga carice rađa se iz dubine.

Carica se suočava s istinom.

Carica gleda strahu u oči.

Carica se povlači u sebe.

Carica je duboka voda.

Carica poznaje svoje ciljeve.

Carica misli strateški.

Carica voli i njeguje svoje vizije.

Carica je lukava i uživa u borbi.

Carica slijedi svoj unutarnji zakon.

Carica uzima ono što joj treba.

Carica ne jadikuje.

inspirational-and-motivational-quotes-women-power

CARICA 3

Carica se ne zavarava.

Carica se rastaje od svega suvišnog.

Carica je nemilosrdna.

Carica je proputovala duboke ponore.

Carica ne odaje svoje tajne.

Carica je odvažna.

Carica ide svojim putem.

Carica se ne drži konvencija.

Carica ima puno prilika.

Carica voli život!!!

 

images

Iz knjige “Put Carice”, Ulja Krautwald, Christine Li

Posted in BEBA, ŽIVOT

6 MJESECI I PRVI PUTA <3

IZ MAMINOG DNEVNIKA…

1.6. MAMIN ROĐENDAN

Najljepši rođendan u mom životu – broj 29! Nakon dugo vremena, upravo na taj dan cijela moja obitelj bila je na okupu – svi su nas došli posjetiti – mama, tata i moje dvije mlađe seke….A ti moj Živko…Ti si ga obogatio do neba i nazad – i mogu reći da mi je ovo PRVI PRAVI ROĐENDAN, jer se osjećam kao da sam se ponovo rodila od kad sam s tobom! ❤

Na mamin ročkas si PRVI PUTA PRENOĆIO kod none u Pazinu, tako da su te i nona i baka iz Volodera čuvale skupa! 🙂 I naravno da si bio dobar..Ko i uvijek! 🙂

Dok si ti bio na čuvanju, mama je partijala za svoj ročkas – PRVI IZLAZAK nakon godinu i 1 mjesec pauze! Bome jako duga pauza! 🙂

Uopće mi nije bilo teško pustiti te na čuvanje jer je to sasvim normalno i prirodno…Mama se uspjela opustiti, skupa sa tatom, a nona i baka su se nauživale! Sljedeće jutro, dok su se mama i tata naspavali, gledali smo tvoje fotke na mobu kao  da te nismo vidjeli danima, a ne jednu noć – i za ručak smo već bili po tebe – odmorni za nove pobjede! 🙂 Živko, ti nisi ni skužio da nas nije bilo!

02

6.6. MORE MORE!!!

PRVI NAŠ ODLAZAK na more- na našu omiljenu plažu – Polidor beach kod Poreča. Zavalili smo se ti, ja i tata na naš omiljen baldahin i uživali u koktelima, suncu i igri s tobom! Dok si ti cijelo vrijeme bio mali nudist i uživao u toplom zalasku sunca i laganom povjetarcu!

PRVI SI PUTA UMOČIO svoje medene nogice u more, koje je bilo toplo kao da je kraj ljeta, a ne početak! I baš ti je bilo cool sa stopalima u sitnom kamenčiću – ništa se nisi bunio! Čak se i mama okupala – onda znaš da je stvarno bilo toplo! 🙂 Ti si mali morski vuk, kao i tvoj tata – toliko ste već slični da je to čudo! ❤

 

8.6. KUĆICA! 😀

Mama je taj dan bila budna od 5 jer nakon tvog hranjenja više nije mogla zaspati od uzbuđenja! A zašto? 🙂 Zato što se, ljube naša, tvoja kućica taj dan počela montirati! 😀 Ti i ja smo morali biti na gradilištu u 7h ujutro! Ti si kao pravi nadzorni sve imao pod kontrolom dok smo gledali kako u doslovno četiri sata naša kućica dobiva svoj oblik! Ekipa iz Domus Plus-a slaže kuću kao lego kockice, još i brže! 🙂 Sve o iskustvu gradnje montažne kuće objaviti ću u posebnom blogu! 🙂

To veče smo te odveli noni na DRUGO NOĆNO ČUVANJE jer su mama i tata išli na svadbu od svojih dragih susjeda! Svadba je bila super jer smo ostali do kraja, otišli doma spavati i nakon što smo se odmorili, došli smo po tebe – a ti si opet bio najbolji na svijetu! 😀

03

04

9.6. PRVI POLJUBAC

Mama se nakon ludog provoda jedva doteturala na gradilište dok si ti bio još kod none. Drugi dan gradnje,  a ja sam se već mogla prošetati kroz cijelu kuću. Poljubila sam se s tvojim tatom PRVI PUTA ISPOD NAŠEG KROVA. ❤

Već su došli električari s kojima sam prošla sve elektroinstalacije. Sutradan (nedjelja) su već postavljali izolaciju – kamenu vunu od 15cm. Za nedjeljni ručak smo sve radnike počastili roštiljem na gradilištu – tvoj nono je stručno pekao ribe, lignje i piletinu za nas!

 

12.6. PAPICA JE DOŠLA NA RED

TVOJA PRVA KAŠICA je bila banana+jabuka, sa tvojih 5 i pol mjeseci, i bila ti je jako fina! Meni je bila preslatka zbog jabuke, pa nisam mogla papati sa tobom, ali te jako zabvljalo kad sam se pravila da jedem i govorim AMAM-AMAM, i sav si bio sretan kad je na tebe došao red!

Sljedeći dan sam ti napravila rižine pahuljice (jedva sam ih našla, i to u Konzumu u koji inače nikad nejdem) + formula, i to ti se uopće nije svidjelo. Pa sam dodala bananu i uspjeli smo popapati baš sve! Skužio si kako upravljati jezikom da hrana završi u želucu, a ne po tebi! 🙂

Odlična mi je ta aplikacija „BEBIN KALENDAR DOHRANE“ prema kojoj te i hranim! Personalizirana je, i puna je recepata sa namirnicama u skladu sa dobi bebe. Btw, čini mi se da si nakon prve kašice počeo još brže rasti! 🙂

 

14.6. R.I.P. DEDA JOŽA ❤

Otišao je tvoj dragi pradjejd, spokojno u snu, na drugi i bolji svijet, te se nakon dugih osam godina pridružio svojoj životnoj družici… ❤ Nećeš ga se sjećati, ali ti si mu bio PRVI PRAUNUK (uz tri praunućice) i bio je jako ponosan na tebe. ❤

U subotu su mama i tata, i tvoj nono, prevalili dugi put da bi išli na sprovod, dok je tebe cijeli dan čuvala nona. Kad smo se vratili naveče, nisi ni skužio da nas nije bilo cijeli dan – opet! 🙂

 

25.6. GODIŠNJICA BRAKA

Mamina i tatina druga godišnjica braka, I PRVA sa tobom u našim životima! Živko, dao si nam NOVI SMISAO života, ali isto tako dao si nam i NOVE IZAZOVE u braku. Više nismo samo NAS DVOJE, i više ništa NIJE KAO PRIJE. Prije nego što si se rodio, tata je mislio da ću ga zapostaviti kada dođeš ti, a ja sam govorila da nema šanse…Ali realnost je drugačija….Majka priroda se pobrinula da se ŽENA PROMIJENI I FOKUSIRA NA BEBU, a tata koliko god sudjelovao u svemu ode u drugi plan. Klokanica je puna članaka o tome, tako da je dobro to podijeliti sa partnerom…Jer ponovo će sve doći na svoje, samo treba vremena…

„Kako dijete raste, vremena za intimnost i bliskost je sve više. No važno je napomenuti da je jedino iskrena želja partnera da se posvete jedno drugome “ispravan” motiv izgradnje intimnosti i bliskosti. Odnos neće napredovati ako imamo doživljaj da se moramo posvetiti partneru zato jer “to tako treba biti” ili netko drugi tako kaže.“

Pročitajte više na: https://klokanica.24sata.hr/roditelji/sretna-mama/zanemarujete-li-zbog-djeteta-odnos-s-partnerom-912 – klokanica.24sata.hr

photos by my kuma Iva Runjanin ❤

Facts Vin ❤

Born 28.12.2017. – 50cm, 2990 g (iz bolnice izašao sa 2730g)

28.1.2018. – 51,5cm, 3300 g

28.2.2018. – 57cm, 4900 g

28.3.2018. – 62cm, 6240 g

28.4.2018 – 64,5cm, 6700 g

28.5.2018. – 66cm (cca), 8260 g

28.6.2018. – 69 cm, 9200 g (inače porođajnu težinu treba utrostručiti do prve godine, a ti si je mali utrostručio do svojih 6 mjeseci) 🙂 ❤

Posted in DIZAJN, ŽIVOT

HYGGE – KAKO UČINITI DOM UDOBNIJIM, I ŽIVOT SRETNIJIM!

Do nedavno nisam imala pojma da postoji pojam HYGGE, niti da zapravo živim HYGGE. Sama riječ potječe od norveškog izraza za “blagostanje”. Hvala prijatelju koji mi je poklonio tu, predivno grafički dizajniranu, knjigu sa naslovom ” Hygge – Danski recept za sretan život”. Zaista nisam imala pojma da su Danci među najsretnijim ljudima na svijetu, a No1 u Europi… Dok sam čitala knjigu, dobila sam želju za posjetu toj “sretnoj zemlji”, ali isto tako sam shvatila da HYGGE nema granica niti geografsku lokaciju. Hygge može biti bilo gdje na svijetu – ako izuzmemo političku i socijalnu strukturu države Danske, što uvelike pridonosi sreći Danaca. 🙂

Kao dizajnerica interijera, posebno me dojmio recept za ugodan život u vlastitom domu, gdje sam shvatila da i ja živim upravo na HYGGE način. 🙂 Naglasak je na udobnosti, ugodnoj atmosferi i malim stvarima. ❤

Vrlo je jednostavan recept za HYGGELIG dom, i baš svatko si može pretvoriti dom u HYGGE:

1. SVIJEĆE

Svijeće su sastavni dio svakog recepta za hygge. Kad se Dance zapita što najčešće povezuju s hyggeom, zapanjujućih 85 posto stvrdi da su to svijeće. Ne pale ih samo u svom domu, već i u školskim učionicama, u uredima, na sastancima….I zaista kad razmislim…Kad je kod nas naveče upaljena ona velika svijeća na stolu, baš daje jedan poseban gušt – kao da taj mali plamen vatre upija sve negativno, i pretvara u pozitivu… 🙂

Candle-1

2. AMBIJENTALNA RASVJETA

Jako bitan aspekt u uređenju interijera je rasvjeta, a da bi ugođaj u domu bio HYGGE, nikako ne treba koristiti opće svijetlo, već više manjih – za takozvano ambijentalno svijetlo. Po mogućnosti da izvori rasvjete budu na 1800 K – upravo toliko ima svijetlo zalaska sunca i svijeće. 🙂 Kod nas doma opće svijetlo baš nikad nije upaljeno, ali zato je uvijek upaljena LED traka od gornjih elemenata u kuhinji, koja obasjava cijeli prostor “open space-a” sa ugodnom, nježnom i toplom rasvjetom. Ukoliko je potrebno dodatno svijetlo, upalimo stolnu lampu pored kauča, koja je usmjerena prema zidu i tako raspršuje njezinu toplu svjetlost, i opet imamo mekoću ambijentalne rasvjete…I naravno, da ne zaboravim na upaljenu svijeću na stolu. 🙂

3. HYGGEKROG iliti poseban “kutak”

Udoban kutak u domu gdje obožavam boraviti nakon napornog dana…Kod mene je to kauč ispred TV-a, pun jastučića i toplih dekica, koji daje osjećaj sigurnosti i neopisive udobnosti. Nema većeg gušta od opuštanja uz večernji TV program ili dobru knjigu, koja te uljulja u slatki san…Tako je jednostavno…Svatko mora imati u svom domu hygge kutak! 🙂

B99627160Z.1_20180215185502_000_G9C1RP6HB.1-0

4. KAMIN

Pucketanje žive vatre u vlastitom domu…Pa jel može bolje? 🙂 Osim što može biti jedini izvor svjetlosti uveče, kao i topline u hladnim danima, uz njega sjedimo kako bismo se opustili uz vesele priče i pozitivu sa obitelji i dragim osobama, jačajući osjećaj zajedništva. ❤

hygge1

5. DRVENI ELEMENTI, “VINTAGE”, I PRIRODA

Već je jako poznat pojam SKANDINAVSKOG DIZAJNA – upravo zbog tih čarobnih elemenata koji daju toplinu prostoru, sve više ulazi u naše prostore i srca. Obožavam parket rustikalni seljački pod sa godovima i mirisom prirode…Obožavam cjepanice uz kamin koje služe kao dekoracija…Obožavam drveni panj uz kamin…Obožavam starinski škripavi drveni kovčeg koji služi kao “coffee table” u modernom interijeru….I obožavam grančice iz obližnje šume u velikoj staklenoj vazi na stolu….<3

6. KNJIGE

Tko ne voli napuniti police knjigama? Osim što daje posebnu notu interijeru, koncept hyggea svodi se na čitanje dobre knjige u trenutku odmora. Kod mene je to podni samostojeći poličar u industrijskom stilu (metal + drvo), koji služi kao oltar mojim knjigama sa naslovima poput: “Zahvalnost, način života”, “Knjiga životnih zakona”, “Moć ozdravljenja je u nama”, Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život”, “Ima li života poslije smrti?”….

hygge-2

7.  TAKTILNOST U PROSTORU

Dakle, hyggelig interijer nije uvjetovan samo izgledom, već osjetilnim doživljajima koje određeni predmeti pobuđuju u nama. Naprimjer… Posve drugačije ćemo doživjeti na dodir drveni stol, omiljenu keramičku šalicu, staklenu vazu, metalnu konstrukciju poličara, ili kožnog naslonjača….Stoga je bitno obogatiti dom sa različitim PRIRODNIM teksturama. ❤ (Osobno plastiku izbjegavam u širokom luku) 🙂

8. JASTUČIĆI I DEKICA

Deke i jastučići neizostavan su element u svakom hygge domu – koji zaokružuju cijelu priču….Hmmm….Kako ne biti sretan, opuštajući se uz kamin u svom najudobnijem velikom đemperu, sklupčana u svojoj omiljenoj kožnoj fotelji i omotana u vunenu dekicu koju mi je isplela majka, čitajući svoju omiljenu knjigu po peti put, i lagano srkajući topao čaj iz svoje omiljene keramičke šalice koju odlažem na obrađeni drveni panj…A pored mene moji voljeni muž i klinac u nekoj ludoj igri… ❤ Kako ne biti sretan, kad je sreća u jednostavnim užicima i spoznaji da će sve na posljetku biti u redu. 🙂

hygge-565x339

 

I tu dolazim do srži toga KAKO ŽIVOT UČINITI SRETNIJIM…

Pa vrlo jednostavno…Samo treba znati UŽIVATI U SADAŠNJEM TRENUTKU…Uživati u jednostavnim stvarima…guštati u omiljenoj hrani ili knjizi, biti prisutan u igri sa djetetom, udahnuti svježi zrak i osjetiti zrake sunca na koži….i to upravo SADA….ne obazirati se što je bilo jučer i što će biti sutra….Iako zvuči lakše nego što jest…Meni misli stalno negdje vrludaju i teško se opustim i prepustim trenutku…Ali kao i na svemu, i na tome treba poraditi…Jer zaista želim potpuni HYGGE život! 🙂

hyggenew-920x619

Prema mnogim istraživanjima o sreći, dokazano je da na osjećaj sreće puno utječe osjećaj ZAHVALNOSTI, o čemu sam već pisala. 🙂 

Dakle, biti svjesno zahvalan upravo na tim malim i svakodnevnim stvarima…

A tu se odmah nadovezuje OSJEĆAJ ZAJEDNIŠTVA. Danci se od svih naroda najčešće druže sa prijateljima i obitelji – i to najviše u kućnoj atmosferi u svom HYGGE domu! 🙂 Za poticaj je možda bitno stvoriti neku tradiciju – petkom naveče igrati društvene igre, subotom zajedno peći kolače, a nedjeljom zaigrati nogomet na travnjaku! 🙂

Capture-Hygge

Mnogo toga je još HYGGE…Kao što je uživanje u slatkim grijesima i dobrim filmovima, planinarenje, roštilj u dvorištu ili piknik na plaži – u društvu najbližih, naravno! 🙂

Ne kaže se bezveze:

“Sreća je u malim stvarima”.

hygge-celebrateseason-1000

 

 

 

 

 

 

 

Posted in ŽIVOT

MOJIH TOP 5 AFIRMACIJA

  1. Ja sam zdrava, ja sam uspješna, ja sam bogata!
  2. Ja sam uspješna mlada dizajnerica interijera koja odlično zarađuje!
  3. Ja radim malo, a zarađujem puno!
  4. Ja znam što želim i znam da mogu!
  5. Ja znam tko sam, što sam i kamo idem!

 

Kada izgovaram ove afirmacije u svom umu – osjećam sreću i snagu! ❤ Afirmacija treba biti kratka i jasna, te mora izazvati pozitivnu emociju pri izgovaranju! Naravno, uvijek mora biti u pozitivu, te izgovorena u sadašnjem vremenu! Afirmacije su dio kreativne vizualizacije (maštanja), a kad se to dvoje spoji, to je nevjerovatno moćno sredstvo za dizajn života, iliti stvaranje namjerom! Što god je u umu, na papiru je još moćnije, pa tako volim zapisivati sve svoje želje kao jednu afirmacijsku priču! Uvijek se potpišem i ostavim datum. Dan danas pronalazim svoje stare papire i bilježnice sa takvim pričama koje su tada bile samo želje…a danas su moja stvarnost! 🙂

Nakon što je želja zapisana, bitno je prepustiti se vremenu i svojoj rijeci koja me vodi upravo tamo gdje treba, da iskusim ono što trebam za svoj razvoj, dok ne dođem do svog vizualiziranog puta – praćenog afirmacijama!

 

Objasnit ću svojih TOP 5 AFIRMACIJA. Zašto TOP 5? Jer ih, uz ostale, najčešće koristim, i dio su moje svakodnevnice, pogotovo nakon mantranja OM-KARE. Za one upućene, svi znaju koliko je OM-KARA moćna za prizivanje želja(afirmacija) da postanu stvarnost…Kao i Tehnika emocionalnog oslobađanja (tapkanje), u svijetu poznata kao EFT, koja pomaže otpustiti štetne emocije koje stvaraju blokade u protoku energije kroz tijelo. A da ne spominjem Theta healing koji je čudo od tehnike za osobni razvoj. 🙂

Pa evo što moje afirmacije znače za mene:

 

  1. Uspješna sam jer radim što volim, zdrava sam fizički, psihički i duhovno, a bogata jer imam zdrav um, duh i tijelo, prekrasnu obitelj i prijatelje, te dovoljno novaca za sve moje potrebe! Ova afirmacija je refleksija mene i mog poimanja zdravlja, uspjeha i bogatstva, i želje za takvom konstantom u mom životu. Počela sam je koristiti još na početku faksa, i dan danas je dio mene, a sve ju snažnije osjećam!

 

  1. Ova afirmacija fokusirana na ono što sam oduvijek htjela biti u životu – profesionalno se baviti dizajnom interijera. Danas to i jesam – mlada sam, uspješna i odlično zarađujem – i to je moja realnost! Prvo sam ju stvarala željom i namjerom, a onda sam se trudila svim snagama da postane stvarnost, a Svemir mi je u tome svemu pomagao i bio naklonjen – jer sam imala snažan fokus i točno sam znala što želim!

 

  1. Inspirirana emisijom „Na rubu znanosti“ gdje je jedan gost emisije govorio o tome kako je ljudima postalo normalno da moraju puno raditi, da bi išta zaradili, te da je prava istina upravo ono suprotno. Od tada sam uvrstila novu afirmaciju u svoj život, i koja je vrlo brzo postala stvarnost, a tu ideju sam prenijela i na svog muža. Vrijeme je prolazilo i sasvim nesvijesno, shvatili smo oboje kako zaista danas puno više zarađujemo, a radimo isto ili manje nego prije. No, treba imati na umu da takvo nešto ne padne s neba, dođe zasluženo i potrebno je neko vrijeme. Svemir će uvijek nagraditi trud, rad i poštenje. Samo treba prigrliti opciju da je moguće raditi malo, a zarađivati puno! 🙂

 

  1. I onda kada ne znam riješenje svog problema, kad sam negdje zapela ili osjećam da tapkam na mjestu, ponavljam si 4. i 5. afirmaciju jednu za drugom svako jutro u autu na putu za posao, ili naveče prije spavanja. I pustim te afirmacije poslane u Svemir, te nastavim dalje normalno živjeti. Uskoro intuitivno primim sve odgovore ili dobijem snagu i jak osjećaj da znam kako i kuda dalje.

 

Ljudi, ne idite maleni ispod zvijezda. Svemir je ogroman i močan – i za svakog ima dovoljno obilja i mjesta da bude upravo tamo gdje želi biti. ❤

Neka vas inspirira jedna kratka pjesma mladog književnika koji je živio samo 27 godina:

Opomena

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!

A.B.Šimić

 

Korisni linkovi za osobni razvoj i bogatiji život 🙂

O stvaranju namjerom i zakonu privlačenja– praktična pdf knjiga

O tehnici OM-KARA!

EFT (tapkanje) za prizivanje novca! 🙂

Theta healing ❤

Posted in ZABAVA, ŽIVOT

VIDEO KAKO TATA BUŠI BRADAVICU – ZA MAMU :)

Thailand – zemlja toplog mora, ljubaznih domaćina, predivne prirode i ludog provoda. Tko jednom ode na Tajland, mora se ponovo vratiti. Toliko se podvuče pod kožu. A tko ne napravi piercing ili tattoo – nije bio na Tajlandu. 🙂 Barem to vrijedi za nas. 🙂 Zato objavljujem nikad viđenu spontanu snimku KAKO TATA BUŠI BRADAVICU – ZA MAMU! To je neprocijeniv suvenir za cijeli život!!! 🙂 Mi smo bili na predbračnom putovanju u prvom mjesecu 2016-e, i već planiramo otići ponovo kad mali privjesak malo poraste.

Ja sam napravila tattoo – dio budističke molitve Hah Taew – po sredini kralježnice, i skoro sam se srušila u nesvjest od boli, a inače imam visok prag boli. Svima govorim da sam imala osjećaj kao da me netko reže sa žiletom, a ja moram trpit.

IMG_7417

A naš tata, uvijek pun iznanađenja, napravio je, ni manje ni više nego – piercing na bradavici!!! S obzirom da nikada nije spomenuo da ima želju za time, ni u najluđim snovima ne bi pomislila da će to ikada napraviti! Ja i frendica smo spavale, dok su on i frend tulumarili po Phi-Phi otoku. „Dobili“ su jednu slobodnu mušku večer – i eto što se dogodi kad pustiš muške same u razuzdanu  vruću Tajlandsku noć. 🙂 I tako su dečki usred noći došli u naše bungalove i probudili nas veseli, da nam objave radosnu vijest! Očito im se činilo zabavno snimiti moju reakciju na ponosnu objavu, tako da i to svjedočanstvo imamo zabilježeno. Iako, bolje da je s tim došao doma nego sa ladyboyem. Muški kad su pijani zaista ne vide, inače očiglednu, razliku između prave žene i ladyboya – svjedočila vlastitim očima. 🙂

IMG_5724

 

Sjećam se da sam ga to jutro pitala da li ga je bolilo, a on meni kaže: „Nije“. I taj dan vidim snimku na frendovom mobitelu, i mogu reći da je MENE BOLILO koliko je njega bolilo. I svaki put kad gledam video se naježim.

IMG_6420

Uglavnom, dan danas ima taj piercing…kojeg je napravio u svojoj 37-oj godini života. Samo još jedan dokaz u nizu da fraza „mlad i lud“ nije vezana uz godine – jer je moj muž VJEČNO MLAD. 🙂 I želim da takav ostane, jer ga volim upravo takvog kakav je!!!

Link na JEDAN JEDINI NEPONOVLJIV video TATA BUŠI BRADAVICU – ZA MAMU

Link na video MOJA REAKCIJA 🙂

03

Thailand, I can t wait go back to you – for one more tattoo, and piercing, too! 🙂

 

Posted in BEBA, LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

NAŠIH PRVIH MJESEC DANA

Kakvi su nam bili počeci i uhodavanje u ulogu mame i tate? Jesmo li dobili mirnu ili plačljivu bebu? Da li je bilo problema sa dojenjem? Kakav je bio oporavak od poroda? Ispričati ću priču kako je proteklo naših prvih mjesec dana…A kao šečer na kraju, tu je i tatina strana priče. Rijetkost je čuti ili pročitati što novopečeni tate misle o svemu tome, pa sam ja odlučila obogatiti ovu priču sa kratkim intervjuom tate!

Kao prvo, moram reći da je biti mama neopisiv osjećaj…Taj prirodni instikt o brizi i bezuvjetna beskonačna ljubav koja se stvori prema tom čudu…Baš čudo i smisao života o kojem su nam svi pričali….“Dok ne probaš, ne možeš ni zamisliti što je to…“ I zaista ne možeš zamisliti. 🙂 Pogotovo ja, koja generalno nema afiniteta prema djeci i bebama…Jednostavno ne znam sa njima….Ali ovo – ovo je sasvim nešto drugo. Svoju bebu ne mogu prestati gledati i ljubiti, i suzdržavam se da ga ne pojedem koliko je meden, i ništa mi nije teško napraviti za njega…

 

MIRNA ILI PLAČLJIVA BEBA?

Dakle, mi smo dobili mirnu i uspavanu bebu. Izašao je iz bolnice sa žuticom, pa je na početku samo spavao. Budili bi ga za dojenje, ali frajer se ne bi budio.To je bilo pomalo zastrašujuće…I onda nam je dr. Google dao najbolji savjet od svih – jednostavno kad je vrijeme hranjenja (svaka dva i po sata) odnesemo bebu na prematanje i pri skidanju se beba probudi hoćeš-nećeš. I taj sistem je super funkcionirao dok beba nije skužila foru pa se sama počela buditi, točna ko urica, svaka dva i po sata! 🙂

Naša beba je od samog početka cool…Jako malo plače, skoro ništa, više je to njurganje, i to samo kada je gladan. Mislim da energija roditelja (pogotovo mame) puno doprinosi tome kakva je beba. Čak i pas koji živi u četiri zida sa gazdama. Naš pas je također cool, a vrste je jack russel terijer – poznat po svojoj hiperkativnosti. 🙂

VIN NASLOVNA

MAMA & TATA

Kad smo došli doma iz bolnice, sljedilo je prvo prematanje bebe. U sobi ja, tata i beba. Prvo presvlačenje ikada i meni i tati. I tako smo instiktivno premotali bebu zajedničkim snagama. Danas već to hendlamo ko veliki- tata je jutarnja i noćna smjena, a ja dnevna i večernja.

Kupanje bebe u našoj Aquascale kadici je naš zajednički ritual svako drugo veče. Ti trenuci zajedništva su neopisivi!

Lako je biti mama, kad uz sebe imaš takvog tatu. Baš smo pravi tim i nadopunjujemo se u svemu – maksimalno mi pomaže u svemu – od brige o kućanstvu do pripreme papice. I kada mi je teško, sve će napraviti da mi olakša…Neprospavane noći, bolne bradavice, depresivna raspoloženja…Za sve je super tata tu! 🙂 A nema mi ljepše gledati taticu kako drži svog sina u naručju, i ljubi ga, i gleda s ponosom i divljenjem…Mislim da tako izgleda ČISTA LJUBAV. ❤

 

DOJENJE…DOJENJE..DOJENJE

Hmmm…Još dok sam bila trudna, naslušala sam se svega o „tom“ dojenju, a najviše o mukama oko svega…da li će mlijeko ići…bolne bradavice…upala dojki…itd…No u mojoj glavi to nikad nije predstavljalo problem – ja sam se postavila tako da obavezno želim dojiti i ni u jednom momentu nisam posumnjala u to.

U bolnici sam se snalazila kako me instikt vodio (a i priručnik za dojenje), pa sam tako nastavila i doma. Beba je bila jako uspavana pa je malo cicala, ali je cicala. Jedino se ustanovilo da sam imala krivu tehniku pa su me bradavice užasno bolile. Kad mi je patronažna pokazala da bebi moram sa prstom što više otvoriti usta i što više gurnuti cicu u usta da uhvati što više, e od tada je sve bilo lakše. Kao i kad sam se opustila sa držanjem bebe u rukama, i kad sam si našla udoban položaj za dojenje koji obavezno uključuje jastuk za dojenje – Effiki predivan mjesec koji sam dobila na baby showeru (kao i kadicu)– hvala curke – od velike je koristi! 🙂 U trećem tjednu života se dogodio takozvani skok u razvoju bebe (JAKO BITNO da je mama pravovremeno informirana o tim skokovima da ne poludi 🙂 ) , gdje je mali počeo sve više cicati, a mene bradavice sve više boliti. Ja nisam imala problema s mlijekom, ali zato s boli jesam. Svakodnevno bi ih mazala sa lanolimskom kremom koja mi je definitvivno pomogla, a jedne besane noći sam poludila i otvorila pakiranje silikonskih avent šeširića koji su prema patronažnim nužno zlo. E pa meni se dogodila nužda jer nisam više mogla podnijeti bol. I tako sam si tu noć odmorila bradavice sa tim šeširićima, ali mislim da dojenje nije bilo jednako učinkovito jer mali uporno ne bi zaspao kako treba, nego ubrzo opet tražio cicu –i tako cijelu noć. I onda kad sam ih ujutro maknula, lijepo je zaspao nakon dojenja. Za sada sam ih koristila samo tu jednu noć. Inače mi je najgori onaj prvi hvat cice – sve zvijezde vidim!  I sada se pitam kad će taj neugodan i bolan osjećaj proći, pa da i ja počnem uživati u dojenju kao i mali bebač! 🙂 No, super tata je došao do divnog riješenja – šeširića od srebra -Silverette- koje su mi olakšale svaku bol – doslovno regeneriraju bradavice  – koštaju oko 50 eura i navodno se mogu nabaviti samo u Italiji. Od kad sam ih počela koristiti, sve je puno lakše!

 

OPORAVAK OD PORODA

Prvo što smo napravili kad smo izašli iz bolnice – otišli smo u ljekarnu i kupili jastuk krafnu (tkzv. Jastuk za hemeroide). Koštao je 210 kn jer je od memory pjene, ali mogu reći da vrijedi svake lipe! Sa tim jastukom i dojenje i sjedenje je bilo puno lakše! I danas sjedim na njemu dok dojim, a kasnije ću ga prebaciti na uredsku stolicu pred kompom – sjedenje na njemu je nevjerojatno udobno – to je kao spavanje na dobrom madracu. 🙂

Ja sam prirodno pukla i dobila 8 šavova, ali sam već nakon osam dana mogla normalno sjediti i bez svog krafna jastuka. Nakon dva tjedna su mi konci počeli opadati. Što se tiče toga – super brz oporavak (svakako je bolje puknuti prirodno nego epiziotomija)! I općenito sam se brzo oporavila – deseti dan bebinog života mi smo već bili u prvoj šetnji na svježem zraku i suncu! Krvarit sam prestala tek sada – nakon mjesec dana. Cijelo vrijeme sam bila u superudobnim jednokratnim mrežastim gaćicama i koristila VIR80 uloške koji se svakako preporučaju ako si šivana jer su pamučni. Još dok sam više krvarila kombinirala bi ih sa CHICCO ulošcima koji su ogromni, ali bar pružaju osjećaj sigurnosti.

 

PSIHOLOŠKI OPORAVAK

Što se tiče psihološkog oporavka…Moram najprije reći da je jako bitno dobro biti informiran – svaka buduća majka i otac moraju razumjeti što znači „babinje“ – period od 40-ak dana nakon poroda kada se organizam vraća u prvobitno stanje,  a žena je jako emocionalno i psihološki osjetljiva. E tu je potrebno veliko razumjevanje i potpora svojih najbližih!

Ja sam još uvijek superosjetljiva i dragi mora dobro paziti što govori jer bi me i najmanja sitnica uzrujala. A koliko puta mi je došlo da plačem bez razloga. Doduše, to bi nakon pet, deset minuta prestalo i opet bi bila „normalna“. 🙂 Ili bi se pak rasplakala na bebin premedeni nesvjesni smješak…Čudo je što hormoni rade! U svakom slučaju, još luđe razdoblje nego trudnoća!

Oporavak mi je utoliko lakši jer imam predivnu potporu i od muža i od svekrve. Muž puno doprinosi brigom o kućanstvu, a svekrva o kuhanju i pranju veša. Stvarno mogu biti zahvalna na tome u kakvu obitelj sam došla, a i kakvu obitelj imam svoju – samo moji su na drugom kraju države, pa imamo samo video call vizualni kontakt! Ali sad će novopečeni baka i deda, a i tete, sigurno ćešče dolaziti preko Učke u posjetu! 🙂

 

FIZIČKI OPORAVAK

Moje prvo vaganje je bilo tjedan dana nakon poroda. E to mi je bilo nevjerovatno – vaga pokazuje 59 kila – dakle 10 kila je otišlo sa porodom! Ostala mi je škembica. Čim sam došla doma počela sam nositi steznik (kupljen u Babyland-u, gdje smo kupili i naša super kvalitetna i fashion kolica koja obožavam) svaki dan po par sati. I mogu reći da mi je baš pasao taj filing. Grijao mi je trbušne organe i donji dio kičme koji me bolio nekih tjedan dana nakon poroda. Čak se i preporuča nošenje steznika jer pomogne vratiti organe na mjesto. Uglavnom, uz dojenje i steznik, škembica je sama nestajala, a kile su same išle dolje. Zbog dojenja treba puno papati (i piti vode) jer te jako iscrpljuje. Koliko puta sam se usred noći digla i išla jesti, a svako jutro se budila sa nevjerovatnom glađu. Po noći bi obavezno morala pojesti jednu bananu koja mi je uvijek morala biti pri ruci, a tata bi mi rano ujutro napravio proteinski shake sa zobenim pahiljicama i chia sjemenkama koji bi pila dok bi doijla u polu snu. 🙂

Cijelu trudnoću ja se ni u jednom trenutku nisam brinula za svoje kile ili debljinu – dapače, uvijek sam govorila – “Nadam se da će mi nešto ostati nakon poroda.” I danas, mjesec dana nakon poroda, imam tek tri/četiri kile više nego što sam imala prije trudnoće…ostali su mi bokovi, dobila sam cice…sad bar imam siluetu žene. 🙂

Super mi je bio moment kad sam napokon odlučila obući svoje stare traperice, nakon toliko vremena nošenja samo tajci za trudnice. Ne znam zašto sam mislila da ću stati u njih…Neke sam jedva zakopčala, a neke uopće ne mogu! To je to! Ostali su mi ženski bokovi – ja sretna! 🙂 Morat ću u shopping – kao prava žena, majka, kraljica – u novom broju 38! 🙂

VIN SLICICE 1

 

IDEMO DALJE!

I evo, ni ne okreneš se, kao da sam jučer izašla iz bolnice, danas je već mjesec dana prošlo, a mali miš raste svaki dan naočigled! Nema više žutice, okice su mu bistre, pupak mu je pao nakon točno dva tjedna, sve više je budan i sve više reagira na naše podražaje! Nesvjesni smješkovi su sve češći – to je nešto najljepše na svijetu!!! U mjesec dana je samo sa dojenjem dobio 570 grama. Još uvijek ima tamnosive boje okica. Dudicu je prvi puta dobio prije koji dan, i stvarno je duda spas da ga umiri. Prije tjedan dana je dobio ful prištiće po licu, ali eto kažu stručni ljudi da se čisti od majčinih hormona, i da je to normalno, da će proći samo od sebe. Da bi dobio više na težini, pedijatrica je predložila kombinaciju dojenja sa nadohranom, pa sam mu već dvije noći prije spavanja dala flašicu – i čak bi odspavao četiri-pet sati u komadu! 🙂

Otkriće mi je aplikacija BabySparks koja svakodnevno vodi vježbe za bebin napredak, a odnosi se na motoriku, kognitivnu percepciju, sluh, govor…Praktična je i puna je korisnih informacija koje prate i unapređuju bebin razvoj kroz prvih godinu dana! Ja sam prohodala sa šest mjeseci, što mi je uopće nevjerojatno da je moguće, ali moja majka tvrdi da je tako. Bila sam jako napredna beba. Sa godinu dana sam već hodala i pričala ko velika. Sad ćemo vidjeti da li je bebač uhvatio štogod mojega – cijeli sliči na tatu, barem da bude napredan na mamu. 🙂 Šalim se naravno, bitno da je VOLJENA i ZDRAVA beba, a sve ostalo – dan po dan…Idemo dalje! 🙂

VIN 1 MJESEC

IZ TATINOG POGLEDA…

Mama je napravila kratki intervju s tatom. Jer tata ne voli pisati. Stoga je sve snimljeno s diktafonom, i ne bi bilo autentično da prepričavam, jer to što tata izvali pa ostane živ, to je ne moguće prepričati. Tako da tu je link na intervju zvan “MAMA INTERVJUIRA TATU”.

Upalite zvučnike i uživajte u tatinoj strani priče. 🙂

A mi rokamo dalje! 🙂 ❤

 

 

Posted in LJUBAV, ŽIVOT

Gdje nam je kraj…?

Čistila sam naš mali home office i naišla na ovo pismo Sv. Nikole od prošle godine…Nakon dugo vremena sam ga pročitala…Svaki put se rasplačem…Toliko je jednostavno, a toliko moćno…Sjećam se da smo u to vrijeme nešto bili posvađani. Naravno da se ne sjećam radi čega…radi neke gluposti vjerovatno…Koliko puta smo se svađali, a danas ne znam ni uzrok tih svađa…a nije ni bitan…Bitno je jedno…A to je to što nam je sv. Nikola htio poručiti u tim trenucima svađe i ne-zajedništvu…trenucima ružnih osjećaja i žalosti…Zaista smo kroz ovih šest godina prošli sve i svašta..i uspona i padova…ali ono istinsko i duboko što nas veže – MI smo JEDNO!

I to nam UVIJEK mora biti na pameti!!!

I u najljepšim i najtežim trenucima…

I želim ovo pismo ovjekovječiti ovdje, ako se ikada slučajno zagubi negdje u ovom životu…

pismo

PISMO SV. NIKOLE GLASI OVAKO….

Alen i Livija…

I ove noći došao je do vas sv. Nikola, tiho na prstima

Dok ste spavali…I sanjali neke divne snove…

Sve što sanjate, Vama se ostvaruje…

Sve dok imate jedan drugoga, Vi možete poletjeti…

I s vremena na vrijeme se potsjetite,

Koliko istinski cijenite jedan drugoga

I koliko se vaša dva nevidljiva bića prožimaju u jedno!

Vi jeste jedno!

To je smisao života.

 

Ovaj poklon neka bude podsjetnik da ste

Zajedno jači,

I da zajedno možete sve!!!

Neka vas grije u hladne zimske noći

Do starih dana

Kada ćete ispred toplog kamina pričati priče

O svojoj mladosti,

I o tome kako ste pokorili svijet…

Zajedno…

 

Vaš sv. Nikola, 06.12.2016.

KOMPILACIJA PISMO 3 vintage

P.S. Babe, you are my EVERYTHING! ❤

 

Posted in LJUBAV, MAJKA, ŽIVOT

36 TJEDNA – INDUCIRANI POROD

Moja trudnoća trajala je 36+2 tjedna. U 35-om tjednu sam dobila KOLESTAZU, dijagnozu zbog koje se beba mora poroditi prije vremena. Sada mi je neizmjerno drago što se sve tako odvilo jer ovako imam prilike uživati u tom čudu…gledati ga, mirisati ga, brinuti se o njemu…A ne iščekivati još tih 4 tjedna s trbuhom do zuba! 🙂

Podijeliti ću priču kako je protekao moj inducirani porod i kako se sve to odigralo kao u nekom filmu…

Video – 36 tjedna ❤

Dakle, na zadnjem odlasku u Pulu na kontrolu radi te kolestaze (utorak) , doktor nam iz vedra neba, onako nonšalanto kao da nas zove na kavu, govori: ” Od sutra ste hospitalizirani, porodit ćemo vas u ovaj petak.” A nama se odsjekle noge. Molim? Što? Već? Muž je jedva vozio auto nazad do doma od uzbuđenja. Pogledavamo se i ne vjerujemo. Nisam se ni snašla, ni stigla psihički pripremiti, a već pakiram kofer, sutra za bolnicu, i za dva dana se porađam!!! Postat ćemo mama i tata prije Nove godine, a termin mi je bio 23.1.2018.

U srijedu ujutro ja dođem u bolnicu…i tako prolazi jedan miran bolnički dan…Tko će dočekati taj petak, mislim si u sebi…I kasno naveče, nešto prije ponoći, ja SLUČAJNO (a ne vjerujem u slučajnost) sretnem doktora na hodniku u polumraku dok sam se vraćala iz wc-a. Pozove on mene u ambulantu.

“Ma nećemo mi čekati petak, sada ću vam dati gel. Odite po stvari pa idemo u rađaonu. Pa da budete na staru godinu doma.”

A ja u sebi ne vjerujem što mi čovjek govori. Zovem muža u ponoć da krećem u rađaonu. Opet, nisam se ni snašla, već je porod započeo – u ponoć i po sam u predrađaoni sa gelom koji mi polako priprema maternicu za pravu akciju. Cijelu noć sam slušala vođene meditacije za porod i pokušala spavati. Ujutro me pregledaju, jedan prst otvorena, i dobivam još jedan gel. Najprije su to bili samo “menstrualni bolovi” u prednjem djelu koji su se ponavljali svako malo. Dok je dragi došao oko 11h već su trudovi počeli biti intezivniji i češći, no ništa strašno – sve sam izdisavala kako mi je odgovaralo, uglavnom u ležećem položaju na krevetu. Oko 15h sam počela šetati, a trudove proživljavala naslonivši se na dragog. U toj šetnji mi je pukao i vodenjak, i baš je bilo kao na filmu. Hrpa vode se iz mene izlila na pod, i tako je još neko vrijeme svako malo curila – nikad kraja! 🙂 E bome su nakon toga trudovi postajali sve jači i češći.

Na samom početku sam se izjasnila da želim epiduralnu, još dok nisam ni znala što me čeka. A onda dok je počelo – ta neopisiva i vanzemaljska bol…Mogu samo reći da smo mi žene čudo, a naše tijelo takav moćan stroj koji može podnijeti tako savršeno osmišljen proces majke prirode kao što je porod. Govorim mužu da ode po formulare da potpišem još dok sam pri sebi. Znala sam da oni u Puli izbjegavaju dati epiduralnu, da se doslovno moraš izboriti za nju. I tako je i bilo! 🙂 Čekali smo da se otvorim 4 cm da mi ju daju.

S obzirom da sam se sporo otvarala, popodne su mi dali gel kroz infuziju, i postepeno pojačavali dozu. E kad je počelo! Uf! Više nisam znala gdje sam od bolova, ali sam znala da moram biti fokusirana na disanje. I koliko god ja čula žene oko sebe da se deru i viču da više ne mogu, ja cijeli porod nisam ni zucnula, već ga prodisala u miru i tišini, uz potporu svog muža. Neopisivo mi je značilo što je on tu, samo da je tu pored mene, ma i da ništa nije radio…Iako mi je pomagao na svaki odlazak na wc, bio tu za izdisavanje trudova dok sam bila na nogama, masirao me ili mazio po leđima, ili bi mi puhao sa nečim kad bi prolazila trudove jer bi me tada uhvatio takav val vručine da mislim da bi ostala bez kisika da mi on to nije radio. Znači, nevjerojatna podrška i olakšanje u najgorim trenucima…

Navečer mi govore da idemo u rađaonu. Taj dan je bila gužva – porodili su čak 7 beba (što je puno za Pulu) , a ja sam bila šečer na kraju. Taman je nastao mir u cjeloj rađaoni, više nije bilo nikoga i doktori su se mogli fokusrati samo na mene. Da ne zaboravim spomenuti, da se od silne gužve moja cimerica u predrađaoni porodila na krevetu – doslovno sam imala prilike svjedočiti porodu. Tada sam još bila u fazi kretanja i ne prestrašnih trudova, ali sam zato lijepo mogla vizualno i zvučno (žena se derala) mogla vidjeti što me čeka, i još više priželjkivala tu čarobnu epiduralnu. 🙂

U rađaoni su mi oko 21h napokon dali to čudo koje me doslovno spasilo. I kako su mi je dali ja sam se počela brže otvarati. Bolovi su nestali, a svaki trud bi doživjela kao pritisak bebine glavice. Taj pritisak je isto neugodan i potrebno ga je izdisati. Onda je ubrzo došao poriv za stiskanjem. I došlo je vrijeme! Doktor govori – sad sljedeći trud uzmite zraka i stisnite svom snagom! E to je bilo mukotrpno – fokusirala sam se na osjet glavice i stiskanje. Muž je pored mene. Ja stišćem. Osjetila sam glavicu i pečenje. Drugi dan mi je dragi rekao da mi je doktor dva puta skočio na trbuh. Toga uopće nisam bila svjesna tada jer sam žmirila – cijeli porod sam žmirila, vjerojatno sam izgledala kao da samo spavam, a ne umirem od bolova… 🙂 Uglavnom, taj dio sa stiskanjem meni je trajao dugo, a zapravo je beba vrlo brzo izletila van i našla se na mojim prsima! Muž plače. Prerezuje pupčanu vrpcu. Čupavo crnokoso čudo od 50 cm i 2990kg je napokon tu – rođen u 22:42h,  u 36-om tjednu života! 🙂

Mogu reći da pojam vremena taj dan za mene je bio potpuno drugačiji od realnog. Iako je porod trajao doslovno cijeli dan, u mojoj glavi se to sve brže odvijalo, osim zadnjeg djela koji mi je trajao duže.  Ako računam početak poroda sa drugim gelom ujutro, to je 16 sati rađanja! Onda sam porodila posteljicu sa jednim malim stiskom, pa su me krenuli obrađivati tamo dolje. Osam šavova u dva sloja – pukla sam prirodno – što je i bolje nego da te režu jer pukneš prirodno i koliko treba i puno je brži oporavak. To mi je isto dugo trajalo, dok sam imala već čistu i zamotanu bebu na prsima. Kad je bilo sve gotovo ja kao da nisam svjesna da sam se porodila!

I tako je došlo vrijeme da moj dragi ode, moja najveća ljubav i potpora na svijetu. I bome je profeštao tu noć, i onu sljedeću, rođenje svog sina! Nakon poroda se ostaje još dva sata na stolu na promatranju. Ja sam zaspala sa svojom bebom u naručju. Cool beba koja uopće nije plakala osim kad je izašla van. Beba je osjetila moju energiju i energiju svih u prostoriji, tako mirnu i spokojnu, da nije imala razloga plakati. To mogu zahvaliti majstorici theta healinga koja je prethodno energetski očistila prostoriju i meni i svim prisutnima na porodu poslala duhovne vodiče i iscjeljujuću energiju.

Ležeći na tom stolu nakon poroda, požalila sam se da me svrbi cijelo tijelo pa su mi dali inekciju dexametazona, nakon čega je popustilo. Pretpostavila sam da je reakcija na epiduralnu, što je anesteziologica i potvrdila sljedeće jutro -točnije na neki lijek koji dobiš sa epiduralnom. Na odjel nakon poroda su me prebacili oko 3 ujutro,  a beba je završila na neonatalogiji u inkubatoru – čisto preventivno zbog pluća. Bila sam cijeli sljedeći dan i još jednu noć bez bebe. Uspjela sam se odmoriti i doći k sebi – jer taj dan nakon poroda – osjećaj kao da te netko prebio. Kad bi ustala iz kreveta, trebalo mi je par minuta na mjestu da dođem do zraka, a svaki korak je isto tako trajao jako dugo. Nisam se mogla kretati bez pomoći. Ja sam bila bez bebe, i zaista ne kužim kako je mamama koje odmah dobiju bebe – ne možeš se za sebe brinuti, a kamo li za to malo čudo.

Uglavnom, kada mi je beba napokon došla, već sam i ja došla k sebi, ali mi je još sve to bilo nestvarno…Da sam postala mama…da sam rodila čudo koje je raslo u meni 8 mjeseci…da je moje i da ću se brinuti o njemu do kraja života! I zaista je tako, ja i muž smo postali svjesni svega kada smo došli doma – NA STARU GODINU – 31.12.2017. Sa malim novogodišnjim poklonom proslavili smo Novu godinu doma na kauču ispred TV-a, i to je bila najljepša Nova Godina ikad!!!

I sada, nakon 11 dana života svoje bebe, mogu reći, da sam najbogatija na ovom svijetu!!! Toliko jak osjećaj bogatstva nisam imala nikad…I mogu samo zahvaliti Svemiru na svoja tri dečka – mom mužu, našoj bebi i našem anđeoskom psu…i na beskrajnom unutarnjem miru i spokoju koji je u meni, i koji zrači našim domom.

Iskreno bogatsvo koje ne možeš kupiti.

Ispunjena je moja afirmacija: “Ja sam zdrava, ja sam bogata, ja sam uspješna.”

Sada imam sve!!!

KOMPILACIJA POSTER

P.S.  Zatrudnila sam s 54 kg – na dan poroda sam imala 69 kg – 7 dana nakon poroda 59 kg. Znači 10 kg je otišlo sa porodom! Čudo! 🙂